
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2638/2020
25.03.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Božidar Pandurović, advokat u ..., protiv tuženog Dom učenika „BB“ ..., čiji je punomoćnik Milić Milić, advokat u ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1471/19 od 15.05.2020. godine, u sednici veća od 25.03.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1471/19 od 15.05.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Paraćinu, Sudske jedinice u Ćupriji, P1 531/18 od 07.02.20219. godine odbijen je tužbeni zahtev da se poništi rešenje tuženog broj ... od 28.04.2016. godine o prestanku radnog odnosa tužioca i da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 171.750,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1471/19 od 15.05.2020. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv navedene drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijske navode kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu povreda radnih obaveza i radne discipline, Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao jer, prema članu 407. ZPP, nije razlog za izjavljivanje revizije u ovoj parnici.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, ugovorom o radu od 26.09.2014. godine tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme na radnom mestu referenta za ... .
Tužiocu je rešenjem od 16.12.2015. godine odobreno korišćenje godišnjeg odmora u trajanju od 10 radnih dana od 18.12.2015. godine do 31.12.2015. godine i danom stupanja na rad 04.01.2016. godine. Tužilac je bio na radu 18.12.2015. godine, a 04, 05. i 06.01.2016. godine nije došao na rad. Tužilac je 04.01.2016. godine telefonskim putem obavestio šefa finansijske službe tuženog da iz zdravstvenih razloga neće doći na rad tog dana.
Tuženi je tužiocu dostavio upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu od 15.01.2016. godine u kojem je navedeno da je tužilac učinio povredu tri radne obaveze - neopravdano izostajanje sa rada tri uzastopna radna dana 04, 05. i 06.01.2016. godine, neobaveštavanje sekretara ili direktora doma o sprečenosti dolaska na rad i nedostavljanje obaveštenja o privremenoj sprečenosti za rad u roku od 3 dana od dana nastupanja privremene sprečenosti za rad. Tužilac je 22.01.2016. godine odgovorio na upozorenje tuženog. Tuženi je rešenjem o obustavi od 08.02.2016. godine tužiocu obustavio isplatu zarade u iznosu od 4.018,08 dinara.
Tuženi je tužiocu dostavio novo upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu od 14.04.2016. godine zbog učinjenih povreda radnih obaveza koje su nabrojane u 15 tačaka sa detaljnim opisom u čemu se sastoje povrede radnih obaveza. U tom upozorenju nisu navedene tri povrede radnih obaveza iz upozorenja od 15.01.2016. godine. Tužilac je 22.04.2016. godine odgovorio na upozorenje tuženog.
Tuženi je rešenjem broj 674/16 od 28.04.2016. godine otkazao tužiocu ugovor o radu zbog učinjenih povreda radnih obaveza pobrojanih u 18 tačaka (kojim su obuhvaćene i 3 povrede radnih obaveza iz upozorenja od 15.01.2016. godine) sa detaljnim opisom u čemu se sastoji svaka pojedinačna povreda, kojim članovima opšteg akta tuženog i ugovora o radu je propisana i kada, na koji način i kojim radnjama tužioca je učinjena. U obrazloženju pobijane presude detaljno su utvrđene činjenice o svim povredama radnih obaveza zbog kojih je tužiocu otkazan ugovor o radu.
Prema stanovištu prvostepenog suda tužilac je učinio svih 18 povreda radnih obaveza zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu, a prema stanovištu drugostepenog suda tužilac je učinio 14 povreda radnih obaveza zbog kojih mu je otkazan ugovor o radu. Postupak otkazivanja ugovora o radu je sproveden u skladu sa zakonskim odredbama, a učinjene povrede radnih obaveza su podobne za otkaz ugovora o radu, zbog čega je tužbeni zahtev neosnovan.
Revizijski navodi kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 10) ZPP nisu osnovani jer se ni ne odnose na presuđenu stvar u smislu pomenute zakonske odredbe. Tužilac je izostao sa rada 04, 05. i 06.01.2016. godine, nije obavestio sekretara ili direktora tuženog o sprečenosti dolaska na rad, niti je dostavio obaveštenje o privremenoj sprečenosti za rad, čime je učinio povredu radnih obaveza propisanih članom 8. tačkama 4, 7. i 31. Pravilnika tuženog o materijalnoj odgovornosti zaposlenih zbog kršenja radnih obaveza, radne discippline i zabrana od 16.12.2013. godine. Tužilac je povodom navedenih povreda radnih obaveza, u skladu sa članom 180. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05...75/14), upozoren na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu 15.01.2016. godine. Tuženi je rešenjem o obustavi od zarade od 08.02.2016. godine tužiocu obustavio isplatu iznosa od 4.018,08 dinara, ali to nije novčana kazna iz člana 179a tačke 2) ZOR, već obustavljanje zarade za tri dana u kojima tužilac nije ni radio. Stoga je tužiocu rešenjem od 28.04.2016. godine ugovor o radu mogao biti otkazan i zbog te tri povrede radnih obaveza. Suprotno neosnovanim revizijskim navodima, prema članu 184. stavu 1. ZOR poslodavac može dati zaposlenom otkaz ugovora o radu iz člana 179. stavova 2. i 3. ZOR u roku od šest meseci od dana saznanja za činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od godinu dana od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza. Kako je tuženi saznao da je tužilac neopravdano izostao sa rada tri uzastopna radna dana 06.01.2016. godine, a rešenje otkaza ugovora o radu doneo 28.04.2016. godine, nije istekao rok zastarelosti za davanje otkaza ugovora o radu.
Tužilac je, pored tri napred opisane povrede radnih obaveza, učinio još 11 povreda radnih obaveza. Tužilac je 10. i 11.03.2016. godine, iako je v. d. direktor tuženog rešenjem od 08.02.2016. godine zabranio zaposlenima da napuštaju zgradu tuženog u radno vreme van termina za dnevni odmor i bez odobrenja tuženog, neopravdano i samovoljno napustio zgradu tuženog u toku radnog vremena bez odobrenja tuženog. Tuženi je rešenjem od 08.02.2016. godine zabranio zaposlenima samovlasno istupanje u ime tuženog, a tužilac je kontaktirao Ministarstvo prosvete što nije bila nadležnost njegovog radnog mesta. Tužilac nije vodio evidencije u oblasti bezbednosti i zravlja na radu, što mu je bilo u opisu radnog mesta. Dana 14.03.2016. godine tužilac je odbio nalog v. d. direktora da obuči drugog zaposlenog kako se koristi registar zaposlenih, iako je tužilac jedini slao podatke registru zaposlenih od 2013. godine bez obzira na to što to nije bilo u opisu njegovog radnog mesta. Tužilac nije postupio po pisanim nalozima v. d. direktora tuženog od 15. i 17.12.2015. godine i od 14.01.2016. godine kojim je zahtevano vraćanje dokumentacije tuženog koja se nalazila kod tužioca. Zaključio je tri ugovora u ime i za račun tuženog, ali dva ugovora je predao v. d. direktoru tuženog tek po pisanom zahtevu, a jedan uopšte nije predao. Tužilac je u dopisima od 14. i 15.03.2016. godine omalovažavao i vređao v. d. direktora tuženog. Navedenim postupanjima tužilac je učinio povrede radnih obaveza iz člana 8. tačaka 5, 10, 11, 19, 24, 33, 34. i 52. Pravilnika tuženog od 16.12.2013. godine. Tužilac nije povredio radne obaveze iz tačaka 8, 9, 15. i 16. rešenja o otkazu ugovora o radu, ali ostale povrede radnih obaveza koje je učinio su dovoljne za otkaz ugovora o radu u smislu člana179. stavova 2. i 3. ZOR. Tuženi je, u skladu sa članom 180. stavom 1. ZOR, upozorenjem na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu od 14.04.2016. godine upozorio tužioca na sve učinjene povrede radnih obaveza. Upozorenja na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu od 15.01.2016. godine i 14.04.2016. godine, kao i rešenje o otkazu ugovora o radu sadrže činjenični i pravni osnov za otkaz ugovora o radu. Kako je tužilac svojom krivicom učinio povrede radnih obaveza i kako je postupak davanja otkaza sproveden u skladu sa zakonskim odredbama, rešenje o otkazu ugovora o radu nije nezakonito.
Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić