
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2911/2021
23.06.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Mazić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Valjevu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5622/19 od 03.12.2020. godine, u sednici od 23.06.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5622/19 od 03.12.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P 1607/18 od 12.04.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da mu tužena naknadi nematerijalnu štetu usled neosnovanog lišenja slobode za vreme provedeno u pritvoru u trajanju od 178 dana počev od 24.03.2011. godine do 15.09.2011. godine u iznosu od 1.602.000,00 dinara sa pripadajućom kamatom. Stavom drugim izreke tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 16.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5622/19 od 03.12.2020. godine stavom prvim izreke odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP. Tužilac u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu člana 591. ZKP prilikom ocene da li je krivični postupak protiv tužioca pravnosnažno okončan, ali se ne ukazuje na zakonske razloge za izuzetnu dozvoljenost revizije iz člana 404. stav 1. ZPP. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužbom od 31.10.2018. godine tužilac je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.602.000,00 dinara sa pripadajućom kamatom.
Traženi iznos naknade štete očigledno je ispod revizijskog cenzusa od 40.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti, iz člana 403. stav 3. ZPP, pa je revizija tužioca nedozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić