
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6033/2020
18.03.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužioca AA iz .., čiji je punomoćnik Mile Rankić, advokat iz ..., protiv tuženog JP EPS Beograd, Ogranak RB „Kolubara“ iz Lazarevca, čiji je punomoćnik Aleksandar Budalić, advokat iz ..., radi isplate otpremnine, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4524/19 od 09.07.2020. godine, u sednici održanoj 18.03.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4524/19 od 09.07.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 4524/19 od 09.07.2020. godine i presuda Osnovnog suda u Lazarevcu P 169/18 od 08.10.2018. godine tako što SE USVAJA tužbeni zahtev i OBAVEZUJE tuženi JP EPS, Ogranak RB „Kolubara“ Lazarevac da tužiocu AA iz ... na ime manje isplaćene otpremnine pri odlasku u penziju plati 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.07.2014. godine do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 62.550,00 dinara, sve u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P 169/18 od 08.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime manje isplaćene otpremnine pri odlasku u penziju plati 50.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.07.2014. godine do isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka plati 1.950,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema pisanog prepisa presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4524/19 od 09.07.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lazarevcu P 169/18 od 08.10.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse i razmatranja pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 87/18), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2).
U konkretnom slučaju, ispunjeni su uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse imajući u vidu da je nižestepenim odlukama odstupljeno od sudske prakse prilikom odlučivanja o zahtevima tužilaca sa sličnim činjeničnim i pravnim osnovom, te je doneta odluka kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužioca osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog do odlaska u starosnu penziju 30.06.2014. godine. Tužiocu je na osnovu Odluke direktora tuženog o beskamatnom zajmu od 13.03.2014. godine isplaćen iznos od 50.000,00 na ime odobrenog zajma. Članom 5. ove odluke propisano je da zaposleni kome radni odnos kod tuženog prestane pre početka, odnosno pre isteka krajnjeg roka za otplatu zajma, dužan je da neotplaćeni iznos zajma vrati prilikom prestanka radnog odnosa i da će obračunske službe, u skladu sa datom izjavom zaposlenog, obustavu neotplaćenog iznosa zajma prilikom prestanka radnog odnosa zaposlenog izvršiti od zarade, naknade zarade i drugih primanja zaposlenog. Tužilac je 14.03.2014. godine dao izjavu kojom se saglasio da u slučaju prestanka njegovog radnog odnosa kod tuženog, nadležna služba izvrši obustavu neotplaćenog iznosa zajma u jednokratnom iznosu od njegove zarade, naknade zarade i drugih primanja. Tužiocu je pre odlaska u penziju obračunata otpremnina od 313.149,00 dinara od koje je jednokratno oduzeto 50.000,00 dinara na ime neotplaćenog zajma i tužiocu je isplaćena tako umanjena otpremnina.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nižestepeni sudovi su pogrešno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev. U konkretnom slučaju reč je o potraživanju neisplaćenog dela otpremnine, a ovaj vid naknade po svojoj pravnoj prirodi predstavlja jednu od zakonom utvrđenih mera zaštite zaposlenih za čijim radom je prestala potreba, pri čemu je pravo na otpremninu Ustavom Republike Srbije, u članu 60. stav 4, definisano kao neotuđivo pravo kojeg se niko ne može odreći. Tužilac je 14.03.2014. godine dao izjavu tuženom kojom se obavezao da će se, ukoliko mu radni odnos prestane pre isteka krajnjeg roka za otplatu zajma, neotplaćeni iznos zajma obustaviti od njegove zarade, naknade zarade i drugih primanja. Međutim, tužilac ovom izjavom nije dao saglasnost da se njegova otpremnina umanji za dug po osnovu ugovora o zajmu, jer tako nešto nije bilo izričito predvđeno navedenom izjavom, već se izjavom tužilac obavezao da će neotplaćeni zajam vratiti prilikom prestanka radnog odnosa. Imajući u vidu navedeno, tek posle isplate otpremnine, tuženi poslodavac je imao mogućnost da od tužioca tužbom ili na drugi način potražuje neotplaćeni zajam, ali nije bio ovlašćen da izvrši umanjenje otpremnine za iznos zajma, zato što za takvo umanjenje ne postoji pravni osnov.
Kako je nižestepenim presudama pogrešno primenjeno materijalno pravo, to je Vrhovni kasacioni sud ove presude preinačio i odlučio kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 416. stav 1. ZPP.
Odluka o troškovima postupka doneta je na osnovu člana 165. stav 2. ZPP u vezi sa članom 154. istog zakona, te su tužiocu priznati troškovi za zastupanje od strane punomoćnika iz reda advokata i to: prvostepenog postupka za pristup na dva održana ročišta po 7.500,00 dinara, sastav tužbe 6.000,00 dinara, sastav žalbe i revizije po 12.000,00 dinara, koji su odmereni primenom Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, kao i troškovi sudske takse na tužbu, prvostepenu presudu, žalbu i drugostepenu odluku po 1.950,00 dinara, sudsku taksu na reviziju od 3.900,00 dinara i odluku o reviziji 5.850,00 dinara, što je odmereno primenom odredaba Zakona o sudskim taksama, tako da su ukupni troškovi postupka 62.550,00 dinara.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić