Rev 9/2021 3.1.1.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 9/2021
13.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Gordane Komnenić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljubiša Prokić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Zorić, advokat iz ..., GG sa poslednjim poznatim prebivalištem u ... i DD iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Mijailović, advokat iz ..., radi iseljenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužene VV izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9260/18 od 08.06.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 13.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene VV izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9260/18 od 08.06.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene VV izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9260/18 od 08.06.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu P 207/17 od 09.05.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezani tuženi da tužilji predaju jednosoban stan br. ... u ulici ... br. ..., u ..., bliže opisan tim stavom izreke, ispražnjen od lica i stvari. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade štete zbog nekorišćenja katastarske parcele .../..., bliže opisane tim stavom izreke, sa porodičnom stambenom zgradom i pomoćnom zgradom na istoj parceli za period od 01.05.2014. godine do 01.01.2018. godine solidarno isplate iznos od 812.090,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje za isplatu kamate na dosuđeni iznos iz stava drugog izreke za period od 01.01.2018. godine do presuđenja. Stavom četvrtim izreke, odbijen je, kao neosnovan, prigovor prebijanja potraživanja drugotužene, kao zakonskog naslednika iza pok. ĐĐ, za iznos njenog naslednog udela na njegovoj zaostavštini. Stavom petim izreke, odbijen je, kao neosnovan, prigovor prebijanja potraživanja prvo, treće i četvrtotuženih, kao zakonskih naslednika iza pok. ĐĐ, za iznos njihovog potraživanja prema tužilji od 16.000 evra. Stavom šestim izreke, obavezani su tuženi da tužilji na ime troškova postupka isplate iznos od 222.620,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 9260/18 od 08.06.2020. godine, odbijene su, kao neosnovane, žalbe tuženih i prvostepena presuda potvrđena u stavovima prvom, drugom, četvrtom, petom i šestom izreke. Odbijeni su zahtevi tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena VV je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene VV, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11... 18/20).

Pravnosnažnom presudom usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezani su tuženi da tužilji predaju u državinu predmetni stan, primenom člana 37 Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa. Tužilja je pravo svojine na predmetnom stanu stekla zaključkom o predaji nepokretnosti, kao najpovoljniji ponudilac odlukom državnog organa, tako da je postala vlasnik stana konačnošći zaključka o predaji. Pravni prethodnik tuženih stan nije predao tužilji, niti su to po njegovoj smrti učinili tuženi, te su tužilji u periodu dok su nepokretnost koristili (01.05.2014. godine do 01.01.2018. godine), prouzrokovali štetu onemogućivši tužilju da nepokretnost koristi, a čija visina je utvrđena veštačenjem. Prigovori prebijanja potraživanja su odbijeni iz razloga što nisu utvrđeni nasledni udeli na zaostavštini iza pok. ĐĐ.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova, o osnovanosti tužbenog zahteva, zasnovane su na pravilnoj primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i ocenio da je revizija tužene VV nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi iseljenja i nakade štete podneta je 25.09.2015. godine, a preinačena 27.02.2018. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 08.06.2020. godine. Pobijana vrednost predmeta spora prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe iznosi 10.845,78 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na potraživanje u kome vrednost predmeta ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tužene VV nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stava 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stava 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić