
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2729/2020
20.05.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Svrzić, advokat iz ..., protiv tuženog Doma zdravlja iz Smederevske Palanke, čiji je punomoćnik Opštinski pravobranilac iz Smederevske Palanke, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3147/19 od 27.02.2020. godine, na sednici održanoj 20.05.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3147/19 od 27.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Velikoj Plani, Sudska jedinica u Smederevskoj Palanci, presudom P1 147/18 od 10.07.2019. godine, poništio je kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od ....2015. godine kojim je tužilji prestao radni odnos kod tuženog sa ...2015. godine (stav prvi izreke). Obavezao je tuženog da vrati tužilju na rad, u roku od 8 dana od prijema presude pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav drugi izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužilji troškove parničnog postupka u iznosu od 213.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav treći izreke).
Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 3147/19 od 27.02.2020. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudska jedinica Smederevska Palanka P1 147/18 od 10.07.2019. godine (stav prvi izreke). Odbio je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po žalbi (stav drugi izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 49/13 - US, 74/13 – US, 55/14 i 87/18) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na osnovu člana 408. ZPP. U reviziji se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, kada se navodi da je „stav Apelacionog suda u Beogradu kontradiktoran i protivrečan“. Međutim, zbog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija se ne može izjaviti, s obzirom na to da ista nije propisana kao razlog za izjavljivanje revizije odredbama člana 407. stav 1. tačka 1-3. ZPP. U preostalom delu navodima revizije, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka kao revizijskog razloga se ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog i obavljala poslove ... u ... ordinaciji. Tužilja je po kvalifikaciji ... Osporenim rešenjem tuženog od ...2015. godine, tužilji je prestao radni odnos zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena i prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je tužilja obavljala. Ministarstvo zdravlja-Sektor za zdravstveno osiguranje dopisom od 07.10.2015. godine dostavilo je tuženom Zaključak Vlade od 02.10.2015. godine, koji se odnosi na rešavanje problema viška zaposlenih u stomatološkim službama, kriterijume za utvrđivanje viška zaposlenih u stomatologiji, definisanih od strane nadležnih sindikata, uz ukazivanje na primenu odredbe člana 158. Zakona o radu, a u smislu odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. istog zakona. Tuženi je prema prethodnom uputstvu doneo Odluku o pokretanju postupka za utvrđenje viška zaposlenih u Službi za stomatološku i zdravstvenu zaštitu 28.10.2015. godine i formirao komisiju koja je definisala kriterijume, te prikupila i obradila podatke potrebne za utvrđivanje viška zaposlenih Posle toga, tuženi je doneo Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta, sa tabelarnim pregledom radnih mesta i opisom poslova 17.11.2015. godine, a zatim i Odluku o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova 19.11.2015. godine. Navedenom odlukom, utvrđeno je da od ukupnog broja zaposlenih u Službi za stomatološku zdravstvenu zaštitu 34 zaposlena, prestala potreba za obavljanjem poslova deset zaposlenih i to tri lekara, pet zubnih tehničara, od čega su četiri zubna tehničara na poslovima stomatološke sestre (ne poseduju ovlašćenu licencu za rad na radnom mestu na kome se nalazi) i jedan na poslovima u zubnoj tehnici (srednja zubotehnička škola) i dve stomatološke sestre (sa srednjom medicinskom školom). Kriterijumi na osnovu kojih je doneta odluka o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova u Službi za stomatološku zdravstvenu zaštitu tuženog, definisala je komisija koju je oformio tuženi, a konkretno za stomatološke sestre to su: odgovarajuća stručna sprema i zvanje za radno mesto, odnosno zaposleni koji ne poseduju odgovarajuću licencu, dužina korišćenja plaćenog odsustva i dužina radnog staža ostvarenog u radnom odnosu kod poslodavca (tužba je podneta 24.02.2016. godine).
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primenjeno materijalno pravo, kada je osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji otkazom ugovora o radu poništeno kao nezakonito i obavezan tuženi da vrati tužilju na rad, zato što se tuženi u postupku sprovođenja racionalizacije zaposlenih pridržavao uputstava dobijenih od strane resornog ministarstva, ali ne i kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih u stomatologiji, koji su dostavljeni uz Zaključak Vlade, koji se odnose na rešavanje problema viška zaposlenih u stomatološkim službama, već je primenio kriterijume koje je predložila komisija.
U sporu iz radnog odnosa, sud, zakonitost osporenog rešenja ceni sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava, povrede pravila postupka i činjeničnog stanja iz osporenog rešenja.
Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13 i 75/14) je propisano da, zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to: ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.
Odredbama člana 153. – 160. Zakona o radu je propisan postupak rešavanja viška zaposlenih.
Prema obrazloženju osporenog rešenja o prestanku radnog odnosa tužilji otkazom ugovora o radu, donetom na osnovu odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, Odlukom o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova broj ... od 19.11.2015. godine, utvrđeni su poslovi za čijim obavljanjem je prestala potreba kod poslodavca Doma zdravlja Smederevska Palanka, usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena i da je prestala potreba i za radom zaposlenog koji je obavljao te poslove, kao i da je odlukom utvrđeno da ne postoje uslovi da se zaposlenom obezbedi premeštaj na druge poslove, rad kod drugog poslodavca, prekvalifikacija, dokvalifikacija i rad sa skraćenim radnim vremenom, kao i druga prava u skladu sa zakonom, opštim aktom ugovorom o radu, zbog čega su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu i prestanak radnog odnosa.
Članom 4. Odluke o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova tuženog od 19.11.2015. godine, kada su u pitanju ... sestre, predviđeno je da će se najpre sprovesti anketa među svim zaposlenima o eventualno dobrovoljnom pristanku na prestanak radnog odnosa u postupku rešavanja viška zaposlenih i da ukoliko nakon ankete preostali broj zaposlenih bude premašivao broj i strukturu određenu kadrovskim planom, pravilnikom o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti u zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima zdravstvene službe i pravilnikom o sistematizaciji, viškom zaposlenih biće proglašeni i oni zaposleni koji su zaposleni na radnim mestima, za koje je utvrđeno da premašuju broj i strukturu utvrđenu navedenim aktima primenom kriterijuma: zaposleni koji ispunjavaju ili koji do ispunjavanja prvog uslova za ostvarivanje prava na penziju nedostaje do dve godine, u skladu sa propisima o penzijskom osiguranju po kalendarskom redosledu ispunjavanja uslova. Zatim, ukoliko primenom ovih kriterijuma preostali broj zaposlenih bude premašivao broj i strukturu primeniće se kriterijum, zaposleni koji nemaju odgovarajuću stručnu spremu i zvanje za radno mesto (ne poseduju odgovarajuće licence za rad na radnim mestima na kome se nalaze). Potom, zaposleni koji se duži vremenski period nalaze na neplaćenom odsustvu i zaposleni sa najmanjim brojem godina, meseci i dana ostvarenih u radnom odnosu kod poslodavca (poslodavcem se smatraju zdravstvene ustanove iz Plana mreže zdravstvenih ustanova).
Reprezentivni sindikati u oblasti zdravstva Republike Srbije: Sindikat zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije, Sindikat medicinskih sestara i tehničara Srbije, Granski sindikat zdravlja i socijalne zaštite „Nezavisnost“ i Sindikat lekara i farmaceuta Srbije, predložili su da u postupku racionalizacije kriterijumi za utvrđivanje viška zaposlenih u stomatologiji budu i to: u skladu sa kriterijumima utvrđenim Programom rešavanja viška zaposlenih, da najpre prestane radni odnos zaposlenima 1) koji dobrovoljno prihvate da im prestane radni odnos, 2) koji u kalendarskoj godini ispunjavaju ili koji do ispunjavanja prvog uslova za ostvarivanje prava na penziju (starosnu) nedostaju do dve godine, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju i 3) koji imaju najmanju ocenu primenom kriterijuma iz člana 5. ovog predloga. To su: 1) rezultati rada koji se utvrđuju na osnovu broja izvršenih usluga (30% od ocene) i vrednosti izvršenih usluga (30% od ocene), 2) godina ostvarenih u radnom odnosu kod poslodavca (40% od ocene). Zatim, odredbom člana 6, ako zaposleni imaju jednake ocene iz člana 5. primeniće se kriterijumi: 1) da, prednost imaju zaposleni sa odgovarajućom školskom spremom za poslove koje obavljaju, 2) broj dece, pri čemu prednost ima zaposleni koji ima više dece do 26 godina starosti, prema kojima ima obavezu izdržavanja i 3) ako su kod poslodavca zaposlena oba člana porodičnog domaćinstva, ne mogu oba biti proglašena tehnološkim viškom.
U konkretnoj situaciji tuženi nije postupio u skladu sa predloženim kriterijumima za utvrđivanje viška zaposlenih utvrđenih od strane reprezentativnih sindikata. Naime, kod tuženog prema utvrđenom, tužilja je obavljala poslove ... u ... ordinaciji i po kvalifikaciji je ..., dok je od 34 zaposlena prestala potreba za obavljanjem poslova od strane 10 zaposlenih, među kojima 4 ... na poslovima ... (koji ne poseduju odgovarajuću licencu za rad na radnom mestu na kome se nalaze), a 1 na poslovima u ... (srednje ... škola) i 2 ... sestre (sa srednjom medicinskom školom). Tuženi je bio u obavezi da primeni treći kriterijum predložen od strane reprezentativnog sindikata, koji se odnosi na najmanju ocenu primenom kriterijuma iz člana 5. predloga a ne sopstveni kriterijum koji se odnosi na odgovarajuću stručnu spremu i zvanje za radno mesto (ne poseduje odgovarajuću licencu za radno mesto na kome se nalazi), zatim eventualno kriterijume predviđene članom 6. predloga reprezentativnih sindikata.
Pored toga, osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji otkazom ugovora o radu, ne sadrži jasne razloge o načinu na koji je tuženi utvrdio da je prestala potreba, s obzirom na to da u obrazloženju osporenog rešenja nisu obrazloženi razlozi o primenjenim kriterijumima.
Kako tuženi u postupku rešavanja viška zaposlenih u odnosu na tužilju nije pravilno primenio kriterijume, to je osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji nezakonito, zbog čega je pravilna odluka kojom je obavezan tuženi da vrati tužilju na rad u smislu odredbe člana 191. stav 1. Zakona o radu i bez značaja su navodi revizije, da radno mesto koje odgovara stručnoj spremi tužilje, njenom znanju i sposobnostima više ne postoji.
Pri tome, nije neophodno dalje obrazlagati ovu presudu, kojom se revizija odbija kao neosnovana, već se tužilja kao revident upućuje na obrazloženje pobijane presude, da se nepotrebno ne bi ponavljalo u smislu odredbe člana 414. stav 2. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić