Rev 3251/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3251/2021
07.07.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Vesne Subić, Božidara Vujičića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vujica Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Ilić, advokat iz ... i VV iz ..., radi utvrđenja po tužbi i protivtužbi, odlučujući o reviziji tuženog BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8829/18 od 23.05.2019. godine, u sednici održanoj 07.07.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8829/18 od 23.05.2019. godine, kao nedozvoljena.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu P 1928/2015 od 17.08.2018. godine, utvrđeno je da je tužilja po osnovu ulaganja sredstava za zajedničku kupovinu stana sa tuženima stekla pravo svojine na 1/2 stana br. ... u ..., ul. ... br. ..., sagrađen na kaatastarskoj parceli .../... i upisan u list nepokretnosti ... KO ..., kako je izrekom navedeno, te su tuženi bili dužni da priznaju i trepe da se tužilja na osnovu ove presude upiše kao suvlasnik sa 1/2 dela ovog stana u listu nepokretnosti. Odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog BB radi utvrđenja da je po osnovu zajedničkog sticanja tokom trajanja ekonomske zajednice sa tužiljom, te bračne i ekonomske zajednice sa tuženom vlasnik od 1/4 dela stana u ..., ul. ... br. .../... upisan u list nepokretnosti ... KO ..., te da su tužilja i tužena dužne da priznaju i trpe da se tuženi na osnovu ove presude upiše kao suvlasnik navedenog stana. Obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 86.400,00 dinara, odbijen je zahtev u delu da se obaveže tužena da tužilji solidarno sa tuženim naknadi troškove postupka.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž 8829/18 od 23.05.2019. godine, odbio žalbu tuženog i u odnosu na njega potvrdio prvostepenu presudu. Odbijen je i zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilja je odgovorila na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP, u ovom slučaju nisu ispunjeni, jer nema razloga koji ukazuju na potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, kao ni potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, imajući u vidu da pitanje sticanja po osnovu ulaganja, kao što je slučaj u ovoj parnici, predstavlja činjenično pitanje koje se rešava u svakom konkretnom slučaju. Pored navedenog, prema članu 404. ZPP, svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje ne dovodi do primene ovog instituta, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja. Pored toga, tuženi nije uz reviziju dostavio presude iz kojih bi proizilazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, što bi eventualno ukazivalo na ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Pobijanom odlukom odlučeno je o tužbenom zahtevu radi utvrđenja prava svojine po osnovu zajedničkog ulaganja, postavljenim u tužbi od 16.07.2015. godine i u protivtužbi od 04.01.2017. godine, čija je vrednost predmeta spora 200.000,00 dinara, utvrđena od strane prvostepenog suda.

Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu radi sticanja svojine po osnovu zajedničkog ulaganja, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju jer isti nisu bili nužni radi odlučivanja u ovom revizijskom postupku.

Iz navedenih razloga, primenom člana 404. stav 2. i 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić