Rev 5647/2020 3.1.2.8.1.4; 3.1.2.8.3.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5647/2020
01.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zvonko Lukić advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invaldsko osiguranje Beograd - Filijala Valjevo, čiji je punomoćnik Nemanja Srzentić advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 518/19 od 30.07.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 01.04.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Valjevu Gž 518/19 od 30.07.2020. godine.

PREINAČUJU SE presuda Višeg suda u Valjevu Gž 518/19 od 30.07.2020. godine i presuda Osnovnog suda u Mionici P 312/18 od 02.04.2019. godine u prvom i trećem stavu izreke, tako što SE ODBIJA tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi na isplatu iznosa od 5.059,80 dinara na ime manje isplaćenog iznosa penzije u svakom mesecu od novembra 2015. godine do septembra 2018. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 146,25 dinara počev od 08.12.2015. godine, na iznos od 146,25 dinara počev od 12.01.2016. godine, na iznos od 149,91 dinar počev od 09.02.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 15.03.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 19.04.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 10.05.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 16.06.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 19.07.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 09.08.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 20.09.2016. godine, na iznos od 148,08 dinara počev od 18.10.2016. godine, na iznos od 137,86 dinara počev od 15.11.2016. godine, na iznos od 137,86 dinara počev od 20.12.2016. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 10.01.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 07.02.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 07.03.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 18.04.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 09.05.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 13.06.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 18.07.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 08.08.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 19.09.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 10.10.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 15.11.2017. godine, na iznos od 140,08 dinara počev od 12.12.2017. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 09.01.2018. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 20.02.2018. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 20.03.2018. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 17.04.2018. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 22.05.2018. godine, na iznos od 147,65 dinara počev od 12.06.2018. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 10.07.2018. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 07.08.2018. godine, na iznos od 147,60 dinara počev od 11.09.2018. godine i na iznos od 147,60 dinara počev od 09.10.2018. godine pa sve do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

OBAVEZUJE SE tužilac da na ime troškova postupka po reviziji isplati tuženom iznos od 21.500,00 dinara u roku od osam dana od dostavljanja prepisa presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mionici P 312/18 od 02.04.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi na isplatu iznosa od 5.059,80 dinara na ime manje isplaćenog mesečnog iznosa pripadajuće penzije, usled umanjenja zbog dostave na kućnu adresu, sa zakonskom zateznom kamatom na novčane iznose navedene u ovom stavu izreke počev od označenih datuma pa do isplate, sve u roku od osam dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi na isplatu iznosa od 146,25 dinara na ime manje isplaćenog mesečnog iznosa pripadajuće penzije za oktobar 2015. godine, usled umanjenja zbog dostave na kućnu adresu, sa zakonskom zateznom kamatom od 17.11.2015. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da na ime troškova postupka plati tužiocu iznos od 30.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate, u roku od osam dana od dana prijema presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Višeg suda u Valjevu Gž 518/19 od 30.07.2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Mionici P 312/18 od 02.04.2019. godine u prvom i trećem stavu izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, na osnovu člana 404. ZPP blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom dozvoljenih razloga (posebna revizija).

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u istim činjenično-pravnim sporovima, priložene uz reviziju i odgovor na reviziju, opravdavaju potrebu za odlučivanjem o posebnoj reviziji tuženog na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je korisnik penzije koju mu tuženi, koristeći se uslugama javnog preduzeća koje vrši poštanske usluge, isplaćuje na kućnu adresu. Između tuženog i tog javnog preduzeća su za svaku godinu zaključivani ugovori kojima je regulisana usluga gotovinske isplate penzija i novčanih naknada iz penzijskog i invalidskog osiguranja korisnicima koji su se opredelili da im se isplata vrši na njihove kućne adrese. Tim ugovorima tuženi - naručilac usluge, obavezao se da svom saugovaraču - davaocu usluge, plaća troškove za poslove određene tim ugovorom u procentu od utvrđenog iznosa za isplatu u poslovnoj jedinici davaoca usluge, odnosno od utvrđenog iznosa za isplatu na kućnu adresu, ali da ne snosi troškove gotovinske isplate od nadležne organizacione jedinice davaoca usluge do kućne adrese korisnika. Tužiocu je penzija isplaćivana dostavom na njegovu kućnu adresu, umanjena za troškove poštarine. Tužilac nije dao saglasnost da mu se od iznosa njegove penzije svakog meseca odbijaju troškovi dostave.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tuženi, ugovorima zaključivanim sa javnim preduzećem koje vrši poštanske usluge, obavezu plaćanja troškova gotovinske isplate penzija na kućne adrese prevalio na tužioca, suprotno članu 148. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima i tako mu naneo štetu. Po stanovištu tog suda, odgovornost tuženog i obaveza da tužiocu nadoknadi štetu, nastalu umanjenjem penzije za iznose poštarine naplaćene prilikom svake isplate, proizilazi iz člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa članom 109. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Po nalaženju drugostepenog suda, odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju važećeg u spornom periodu nije bilo propisano ko snosi troškove dostave penzije na kućnu adresu, a izborom da mu se penzija isplaćuje na taj način tužilac nije prihvatio obavezu plaćanja troškova takve dostave. Tužilac nije učestvovao u zaključenju ugovora sa javnim preduzećem o isplati penzija, niti je dao saglasnost da se za troškove dostave umanji njegova penzija, a tuženi ne može ispunjenje te obaveze prevaliti na tužioca jer je to u suprotnosti sa načelom savesnosti i poštenja. Zato, prema shvatanju tog suda, isplatom penzije umanjene za iznos poštarine tužiocu se nanosi šteta jer se isplata vrši mimo člana 109. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, i za tu štetu odgovara tuženi jer je ugovorio način isplate penzije kojim se tužiocu nanosi šteta.

Osnovano se revizijom tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Odredbom člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija. Osnovna pretpostavka ove odgovornosti je protivpravnost, odnosno nezakonit i nepravilan rad pravnog lica.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nema nezakonitog ili nepravilnog rada tuženog u isplati penzije tužiocu. Tuženi isplaćuje penziju u mestu tužiočevog prebivališta, u skladu sa članom 109. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, na način koji je tužilac izabrao - u gotovini, isplatom na njegovoj kućnoj adresi. To čini koristeći se uslugama javnog preduzeća koje obavlja poštanske usluge, na osnovu ugovora koji svake godine zaključuje sa tim preduzećem i tako reguliše međusobne odnose u vezi sa isplatom penzija i drugih naknada korisnicima koji su se opredelili za isplatu u gotovini, u posebnoj jedinici tog preduzeća ili na svojoj kućnoj adresi. Ti ugovori sadrže obavezu tuženog na plaćanje troškova za ugovorene poslove, osim troškova gotovinske isplate od poslovne jedinice javnog preduzeća - davaoca usluge do kućne adrese korisnika - primaoca. Tuženi, saglasno obavezi iz zaključenog ugovora, prenosi na račun davaoca usluge sredstva za gotovinsku isplatu u visini penzija ili drugih naknada korisnika koji su se opredelili za gotovinsku isplatu, koju davalac usluge vrši sa umanjenjem u visini poštarine.

Pravilnikom o opštim uslovima za obavljanje poštanskih usluga („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 24/10 ... 44/18) predviđeno je da se poštanskom uslugom smatra i uputnička usluga kojom se primaocu vrši doznačavanje određenog novčanog iznosa, registrovanom poštanskom pošiljkom (uputnicom). Za izvršenu poštansku uslugu naplaćuje se poštarina. Odredbom člana 2. tačka 3. navedenog Pravilnika, poštarina je definisana kao cena koju plaća korisnik za izvršenu poštansku uslugu. Po istoj odredbi (tačka 15), korisnik poštanske usluge je i primalac, u ovom slučaju tužilac, kao korisnik prava na penziju koji se odlučio da mu se njena isplata vrši na kućnu adresu. Izborom takvog načina isplate, koji tužilac za sebe smatra povoljnijim od nekog drugog (preko tekućeg računa u banci ili pošti), tužilac je prihvatio i obavezu da plati cenu pružene poštanske usluge (poštarinu). Zbog toga ne može osnovano potraživati njenu naknadu od tuženog jer je svojim izborom načina isplate, koji podrazumeva uslugu poštanske službe - prenos i isplatu poštanske pošiljke, sam stvorio troškove koje je dužan i da snosi.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Odluka o zahtevu tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji, sadržana u trećem stavu izreke, doneta je primenom člana 165. stav 2. u vezi člana 153. stav 1. i člana 154. ZPP. Tuženom su dosuđeni troškovi ovog postupka u ukupnom iznosu od 21.500,00 dinara, i to za: sastav revizije u iznosu od 12.000,00 dinara (Tarifni broj 16. u vezi Tarifnog broja 13. Advokatske tarife), sudsku taksu za reviziju u iznosu od 3.800,00 dinara (Tarifni broj 1. tačka 5. Taksene tarife) i odluku po reviziji u iznosu od 5.700,00 dinara (Tarifni broj 2. tačka 11. Taksene tarife).

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić