
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4309/2020
25.11.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac, Dragane Marinković, Branka Stanića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Nikola Romčević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo odbrane, čiji je zakonski zastupnik Vojno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 1539/19 od 29.10.2019. godine, u sednici održanoj 25.11.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 1539/19 od 29.10.2019. godine , kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 1539/19 od 29.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 8731/16 od 03.07.2017. godine ispravljenom rešenjem istog suda od 12.09.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor apsolutne nenadležanosti suda. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete zbog manje isplaćenih penzija za period od 01.10.2012. godine do 03. 02. 2017. godine, isplati 329.707,67 dinara i to pojedinačno navedene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog navedenog novčanog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno u ovom stavu izreke). Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 66.954,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Višeg suda u Pančevu Gž 1539/19 od 29.10.2019. godine, usvojena je žalba tužene i preinačena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 8731/16 od 03.07.2017. godine, ispravljena rešenjem istog suda od 12.09.2017. godine, u stavu drugom izreke tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa penzije za period od 01.10.2012. godine do 03.02.2017. godine, isplati iznos od 329.707,67 dinara i to pojedinačno navedene novčane iznose u vrednosti i sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačno navedenog iznosa do isplate i u stavu trećem izreke u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka tako što je obavezana tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara, dok je u preostalom pobijenom, a ne preinačenom delu prvostepena presuda potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava s`pozivom na član 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i radi ujednačavanja sudske prakse.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Na osnovu ovlašćenja iz člana 404. stav 1. ZPP Vrhovni kasacioni sud je ocenio da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanjem sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke. Tužilja uz reviziju nije pružila dokaz o postojanju različitih sudskih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova o istom zahtevu kao što je konkretan, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse, jer je u pogledu primene članova 5. i 6. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, postoji ujednačena sudska praksa. U pobijenoj drugostepenoj presudi izražen je pravni stav da tužilja neosnovano potražuje naknadu štete zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa porodične penzije, a koje pravo na porodičnu penziju je tužilji priznato iza pokojnog supruga kao korisnika satrosne penzije. Obrazloženje pobijane presude za odluku o odbijanju tužbenog zahteva tužilje u skladu je sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava. Razlozi na kojima je zasnovana odluka drugostepenog suda u tom smislu odgovara i usklađena je sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava. Iz tih razloga, ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti izjavljene revizije tužilje ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg ishoda spora za tužilju.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade štete u ovoj parnici je podneta 07.04.2016. godine, a vrednost predmeta spora je označena na 30.000,00 dinara. Podneskom od 20.02.2017. godine tužilac je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahteva na 329.707,67 dinara (2.680 evra). Međutim, ni taj iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe. To znači da je pobijana drugostepena presuda doneta u postupku u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
S obzirom na to da se radi o sporu male vrednosti, revizija tužilje nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 468.ZPP i člana 479. stav 6. ZPP.
Revizija tužilje u ovom sporu, u kome je po zakonu isključeno pravo na izjavljivanje revizije, nije dozvoljena ni po osnovu preinačenja u smislu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić