Rev 4162/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4162/2020
10.11.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Miletić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Kragujevca, koga zastupa Gradski pravobranilac Grada Kragujevca, radi naknade, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1274/17 od 16.07.2018. godine, na sednici održanoj 10.11.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1274/17 od 16.07.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog, izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 1274/17 od 16.07.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 10089/16 od 20.03.2017. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji kao sukorisniku sa udelom od 399/4072 na nepokretnosti označenoj kao kp br .., u površini od 0.40,72 ha upisanoj u ln broj .. KO ..., s tim što udeo tužilje u ovoj parceli, koja na terenu predstavlja ulicu ... ima površinu od 1.01,10 ha te je ovaj udeo ušao u sastav označene parcele nepokretnosti označene po starom premeru kp br .. KO ... i utopio se u novoformiranu kp br .. u KO ..., bliže opisan i označen i definisan u izreci presude, isplati naknadu za ovo bespravno oduzeto zemljište u ukupnom iznosu od 220.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.02.2017. godine do isplate. Obavezan je tuženi da tužilji plati troškove postupka u iznosu od 104.985,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 1274/17 od 16.07.2018. godine, odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pobijanom pravnosnažnom presudom, odlučeno je o isplati naknade za oduzeto zemljište, kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev osnovan. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tuženog ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, niti se ukazuje na drugačije odluke sudova, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Predmet tužbenog zahteva je isplata naknade, tužba je podneta 25.05.2016. godine. Vrednost predmeta spora je 220.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to znači da se radi o sporu male vrednosti, u kome revizija nije dozvoljena, te je i revizija tuženog nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić