Rev2 3231/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3231/2021
09.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Radomir Bućković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državni pravobranilac iz Beograda, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 255/20 od 04.11.2020. godine, u sednici održanoj 09.12.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 255/20 od 04.11.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 255/20 od 04.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 54/17 od 11.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti i usvojen tužbeni zahtev, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog manje isplaćenih plata za period od 11.01.2014. godine, zaključno sa 01.12.2016. godine, isplati iznos od 1.320.717,64 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene iznose od datuma dospelosti, do isplate, bliže određene ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da na iznose iz stava prvog izreke u korist tužioca obračuna doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 11.01.2014. godine, zaključno sa 01.12.2016. godine i iste upati Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje - Filijala za Grad Beograd, prema stopi važećoj na dan uplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 260.910,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude, do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 255/20 od 04.11.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužena, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odlučuje shodno odredbi člana 404. ZPP.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 87/18), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. Naime, predmet tražene pravne zaštite je isplata razlike plate do dvostrukog iznosa na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu, u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala, a pravnosnažnom presudom je tužbeni zahtev tužioca usvojen. O ovom pravu tužioca i o visini tražene naknade, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz sudske odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava. Tužena uz reviziju nije dostavila drugačije pravnosnažne ili revizijske sudske odluke koje bi ukazivale na drugačiji zaključak. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede postupka pred drugostepenim sudom ne predstavlja razlog zbog koga se posebna revizija može izjaviti. Iz tih razloga ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti izjavljene revizije tužene ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg ishoda spora za tuženu, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate u ovoj pravnoj stvari podneta je 12.01.2017. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela je 1.320.717,64 dinara, koji iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija tužene nije dozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

 

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić