Kzz 694/2022 odbijen zzz; čl. 439 tač.1; elementi dela k. delo prevara čl. 208 stav 1 kz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 694/2022
07.07.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Svetlane Tomić Jokić, Dubravke Damjanović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Sanjom Živanović, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Igora Oljačića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Lebanu K 126/21 od 11.03.2022. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 120/22 od 05.04.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 07.07.2022. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Igora Oljačića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Lebanu K 126/21 od 11.03.2022. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 120/22 od 05.04.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lebanu K 126/21 od 11.03.2022. godine, u stavu prvom izreke, ostavljena je na snazi presuda Osnovnog suda u Lebanu K 1058/12 od 27.09.2017. godine kojom je okrivljeni AA oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci i novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od tri meseca od pravnosnažnosti presude, dok je u stavu drugom izreke, presuda Osnovnog suda u Lebanu K 1058/12 od 27.09.2017. godine izmenjena u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtevu i troškovima krivičnog postupka oštećenog na način opisan u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž1 120/22 od 05.04.2022. godine povodom žalbe branioca okrivljenog AA, a po službenoj dužnosti, preinačena je presuda Osnovnog suda u Lebanu K 126/21 od 11.03.2022. godine u pogledu načina izvršenja kazne zatvora, tako što je Viši sud u Leskovcu, zadržao kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci na koju je okrivljeni AA zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, prvostepenom presudom oglašen krivim i osuđen s tim što je odredio da će okrivljeni navedenu kaznu zatvora izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u ..., u ulici ... broj .. u ..., bez primene elektronskog nadzora, na taj način što ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora u smislu člana 45. stav 3. i 4. KZ, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Igor Oljačić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine u celini pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog dostavio Republičkom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. KZ i u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP navodima da u radnjama za koje je okrivljeni pravnosnažno osuđen nema elemenata krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ niti bilo kog drugog krivičnog dela. Prema navodima zahteva, koji branilac podnosi smatrajući da je u konkretnom slučaju reč o pitanju od značaja za pravilnu i ujednačenu primenu prava u smislu odredbe člana 486. stav 2. ZKP, u radnjama okrivljenog nema umišljaja ni prevarne namere, pa u odsustvu ovih bitnih subjektivnih elemenata, nema ni krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim.

Krivično delo prevare iz člana 208. stav 1. KZ čini onaj ko u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

Iz izreke presude Osnovnog suda u Lebanu K 1058/12 od 27.09.2017. godine, koja je ostavljena na snazi pobijanom prvostepenom presudom, proizilazi da je okrivljeni AA, u vreme i na mestu opisanom u izreci, u stanju uračunljivosti, svestan svoga dela i njegove zabranjenosti, u nameri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 37.230,00 dinara, lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu BB, radnika recepcije oštećene Specijalne bolnice za rehabilitaciju „VV“ ... Banja i na taj način je naveo da mu na štetu navedene bolnice preda ličnu kartu broj .. izdatu od strane PS Vrnjačka Banja na taj način što je BB, radnici recepcije Specijalne bolnice za rehabilitaciju „VV“ ... Banja, čije je usluge koristio u vremenskom periodu od 06.04. do 23.04.2012. godine, lažno predstavljao da mu je lična karta potrebna radi podizanja novca u Leskovcu za plaćanja boravka i usluga, pa mu je BB dana 22.04.2012. godine predala ličnu kartu, nakon čega je okrivljeni dana 23.04.2012. godine bez najave napustio hotel, ne plativši boravak i usluge Specijalne bolnice za rehabilitaciju „VV“ ... Banja, u ukupnom iznosu od 37.230,00 dinara.

U konkretnom slučaju, u izreci navedene presude, pored ostalih subjektivnih elemenata, opisana je namera, kao nužni subjektivni element krivičnog dela prevara iz člana 208. KZ i radnja izvršenja, kao objektivni element ovog krivičnog dela, odnosno činjenice čijim lažnim prikazivanjem je okrivljeni doveo u zabludu BB, radnika recepcije oštećene Specijalne bolnice za rehabilitaciju „VV“ ... Banja, konkretno, činjenica da mu je lična karta potrebna da bi podigao novac kojim bi platio boravak i usluge navedene bolnice, na koji način je naveo BB da mu ličnu kartu vrati da bi nakon toga, bez najave, napustio Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju „VV“ ... Banja, ne plativši boravak i usluge ove bolnice u ukupnom iznosu od 37.230,00 dinara.

Krivično delo prevara iz člana 208. stav 1. KZ, zbog kojeg je okrivljeni oglašen krivim, može se izvršiti samo sa umišljajem. Osim umišljaja, subjektivni element krivičnog dela prevara jeste i namera da okrivljeni sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, koja kao takva ne može postojati bez direktnog umišljaja.

Prema nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, a suprotno navodima zahteva, postojanje direktnog umišljaja, u smislu 25. KZ, u konkretnom slučaju, proizilazi iz činjenice da je u izreci pravnosnažne presude opisana radnja okrivljenog AA koju je preduzeo u nameri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, a koja obzirom na njen opis, čini neophodan elemenat krivice, pa činjenica da je u opisu krivičnog dela formalno izostao zakonski opis direktnog umišljaja, po nalaženju ovog suda, nije od uticaja na postojanje predmetnog krivičnog dela.

Pored toga, navedena povreda na koju branilac ukazuje u zahtevu, identična je povredi o kojoj se Vrhovni kasacioni sud već izjasnio u svojim ranijim presudama Kzz 1151/18 od 24.10.2018. godine, Kzz 1153/19 od 12.11.2019. godine i Kzz 1164/20 od 14.10.2020. godine, koje presude su dostupne licima koja za to imaju pravni interes i od značaja su za ujednačenu primenu prava, a kojima je o istovetnom pravnom pitanju već odlučeno i odbijeni su kao neosnovani zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih donošenjem meritorne odluke o pitanju od značaja za pravilnu primenu prava.

Shodno navedenom, opisane radnje, koje je okrivljeni AA preduzeo, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, sadrže sve subjektivne i objektivne elemente krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, kako su to pravilno zaključili i nižestepeni sudovi, pa su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjeni kao neosnovani.

Iz svih iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Igora Oljačića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav.1 ZKP, odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                    Predsednik veća-sudija

Sanja Živanović, s.r.                                                                                                    Biljana Sinanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić