Rev2 3036/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i dr. primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3036/2021
24.11.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Guberenić, advokat iz ..., protiv tuženog Kliničko bolničkog centra “Dr Dragiša Mišović – Dedinje“, Beograd, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 336/21 od 10.06.2021. godine, na sednici održanoj 24.11.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 336/21 od 10.06.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 336/21 od 10.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3885/18 od 04.11.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužilji na ime manje isplaćene zarade za period od novembra 2015. godine zaključno sa decembrom 2018. godine, isplati pojedinačno opredeljene mesečne sa zakonskom zateznom kamatom, počev od datuma dospelosti do isplate, sve bliže određeno ovim stavom izreke, kao i da na navedene iznose u korist tužilje uplati nadležnom Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Beograd, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud obaveže tuženog da na ime razlike između isplaćene zarade i minimalne zarade za avgust, septembar i oktobar 2015. godine isplati pojedinačno opredeljene mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom počev od datuma dospelosti do isplate, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka isplati iznos od 60.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 336/21 od 10.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. ZPP.

Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je naknada štete na ime manje isplaćene zarade. O ovom pravu tužilje i visini tražene razlike, sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku («Službenji glasnik RS», br. 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 18.12.2018. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 191.837,49 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud, primenom člana 403. stav 3. ZPP, našao da je revizija tuženog nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić