Rev 8348/2021 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 8348/2021
18.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Jelice Bojanić Kerkez i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Borojević, advokat iz ..., protiv tuženog ''Sava neživotno osiguranje'' a.d.o, sa sedištem u Beogradu, čiji su punomoćnici Katarina Milosavljević i Ivan Milosavljević, advokati iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 13744/18 od 07.04.2021. godine, u sednici održanoj 18.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 13744/18 od 07.04.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 13744/18 od 07.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 16176/16 od 19.04.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete isplati iznos od 263.603,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 19.04.2018. godine do isplate i 5.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.02.2011. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 188.199,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 13744/18 od 07.04.2021. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime materijalne štete isplati 263.603,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.04.2018. godine do isplate, kao i 5.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 07.02.2011. godine do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke, pa je obavezan tužilac da tuženom na ime troškova postupka isplati 108.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova drugostepenog postupka isplati 26.039,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse i zbog razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete tužiocu koju je pretrpeo u saobraćajnoj nezgodi do koje je došlo propustom tužioca, kako zaključuje drugostepeni sud, a suprotno zaključku prvostepenog suda koji je ocenio da je saobraćajnu nezgodu prouzrokovao osiguranik tuženog.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404.stav 1. ZPP, u ovom slučaju nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse u pogledu primene odredbi materijalnog prava koje se odnose na odgovornost imaoca motornih vozila u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, uspostavljanje ranijeg stanja i određivanje visine naknade materijalne štete, već rešavanje tih pitanja zavisi od konkretnog činjeničnog i pravnog odnosa u svakoj parnici posebno. Zbog navedenog, zakonom propisani uslovi za primenu instituta posebne revizije, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni, odnosno nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava. Pored navedenog, u reviziji tužilac nije priložio sudske odluke iz istog ili sličnog činjeničnog ili pravnog odnosa, u kojima je drugačije odlučeno, čime bi eventualno bila opravdana potreba za ujednačavanjem sudske prakse.

Iz tih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužbu sudu radi naknade štete tužilac je podneo 11.05.2011. godine, a vrednost predmeta spora je 268.603,00 dinara (prema zvaničnom srednjem kursu NBS Kursne liste br. 86, a na dan podnošenja tužbe 1 evro je iznosio 99,1219 dinara, tako da je dinarska protivvrednost 3.000 evra iznosila 297.365,07 dinara).

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog Zakona.

U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrednosti, u kom vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Imajući u vidu da se u konkretnom radi o sporu male vrednosti, u kom sporu revizija nije dozvoljena, saglasno članu 479.stav 6. ZPP, to je bez uticaja preinačenje prvostepene presude pobijanom odlukom, jer se odredba člana 403. stav 2. tačka 2.navedenog zakona ne primenjuje u sporovima u kojima je posebnom odredbom istog zakona ili posebnim zakonom određeno da revizija protiv odluke u toj vrsti spora nije dozvoljena, kao što je slučaj u konkretnoj pravnoj stvari.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić