Rev 5901/2022 3.1.2.8.1.4; odgovornost za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada drž.organa;3.1.2.8.3.2; obična šteta i izmakla korist

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5901/2022
01.09.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Katarine Manojlović Andrić, Marine Milanović i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji si punomoćnici Mirjana Dimitrijević i Radovan Džanić advokati iz ... i Stefan Dimitrijević advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo unutrašnjih poslova - Sektor za vanredne situacije, koju zastupa Državno pravobranlaštvo - Odeljenje u Kraljevu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 267/22 od 03.02.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 01.09.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 267/22 od 03.02.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 267/22 od 03.02.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P 635/18 od 04.11.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da na ime naknade stvarne štete i izgubljene dobiti na zasadima maline i šljive isplati tužiocu iznos od ukupno 511.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 04.11.2021. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je deo preinačenog tužbenog zahteva preko dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa od 731.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na ovu razliku počev od 04.11.2021. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da naknadi tužiocu troškove postupka u iznosu od 127.247,48 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 267/22 od 03.02.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Ivanjici P 635/18 od 04.11.2021. godine u prvom i trećem stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavila reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

Prema navedenoj odredbi, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je porebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu nema mesta odlučivanju o posebnoj reviziji tužene ni izjednog od razloga predviđenog označenom odredbom. O pasivnoj legitimaciji tužene u sporovima za naknadu materijalne štete nastale elementarnom nepogodom - padavinom grada, koja je zadesila teritoriju Opštine Ivanjica 14.05.2015. godine, postoji ujednačena sudska praksa zasnovana na odredbama tada važećeg Zakona o ministarstvima kojim su poslovi protivgradne zaštite u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i obavljaju se preko Sektora za vanredne situacije. Odnos između odgovornosti tužene i odgovornosti jedinice lokalne samouprave, koja po odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi organizuje zaštitu od elementarnih nepogoda, u sudskoj praksi razrešen je u skladu sa članom 206. Zakona o obligacionim odnosima o solidarnoj odgovornosti više lica za istu štetu i pravom izbora oštećenog da zahteva naknadu štete od bilo kog odgovornog lica (član 414. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima).

Doprinos oštećenog nastanku štete, u smislu člana 192. Zakona o obligacionim odnosima, nije samo pravno već i činjenično - faktičko pitanje koje se procenjuje u svakom konkretnom slučaju. U ovom slučaju je utvrđeno da protivgradnu mrrežu, čije nepostojanje tužilac smatra tužiočevim doprinosom u nastanku štete, uopšte nije moguće postaviti iznad zasada šljiva (zbog visine stabala, velikih krošnji i velikog međurednog rastojanja), a da konfiguracija terena na kojem se nalazi tužiočev maslinjak onemogućava postavljanje protivgradne mreže i iznad ovih zasada.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Revizija tužene nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. Vrednost predmeta spora pobijanog dela u iznosu od 511.250,00 dinara očigledno je niža od dinarske protivvrednosti 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe koja je po navedenoj odredbi merodavna za dozvoljnost revizije.

Zbog toga je, na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić