Rev 3812/2022 3.19.1.25.1.3; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3812/2022
20.04.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Boban Matić, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, Ogranak EPS Snabdevanje Beograd, radi sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 2823/19 od 14.09.2021. godine, u sednici održanoj 20.04.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 2823/19 od 14.09.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Kragujevcu Gž 2823/19 od 14.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 1923/18 od 22.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 165.602,12 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 22.06.2017. godine kao dana stečenog bez osnova, pa do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Gž 2823/19 od 14.09.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu reviziju je blagovremeno izjavila tužilja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata na ime sticanja bez osnova, a pobijanom odlukom je potvrđena prvostepena presuda kojom je tužbeni zahtev odbijen. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, s obzirom da se revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, pa ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom čl. 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 12.04.2018. godine. Tužilja je tražila isplatu novčanog iznosa od 165.602,12 dinara, koliko iznosi i vrednost predmeta spora koja se revizijom pobija.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu, u kome vrednost predmeta spora, ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, što znači da se radi o sporu male vrednosti, u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužilje nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić