Rev 1016/2021 3.19.2.2.5.2; određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1016/2021
19.10.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Sinadinović, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača JP „Putevi Srbije“ Beograd, radi određivanja novčane naknade za eksproprisane nepokretnosti, odlučujući o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Pirotu Gž 528/19 od 13.11.2020. godine, na sednici održanoj 19.10.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija predlagača izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Pirotu Gž 528/19 od 13.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Pirotu 3R1 32/17 od 20.11.2018. godine, stavom prvim izreke, protivniku prelagača AA iz ... određena je naknada za stambene objekte i pripatke koji se nalaze na kp.br. .. i .. upisane u LN. br. .. KO Pirot grad, i za troškove preseljenja određena je naknada u novcu, pa je korisnik eksproprijacije JP „Putevi Srbije“ iz Beograda, obavezan da predlagaču AA iz ..., isplati i to: za stambeni objekat SU+P+1 iznos od 21.097.640,08 dinara, za stambeni objekat PO+P iznos od 914.594,43 dinara, za pomoćne objekte i pripatke iznos od 275.007,93 dinara i na ime troškova preseljenja iznos od 34.895,52 dinara, sve ukupno iznos od 22.322.137,96 dinara, zajedno sa kamatom u visini rasta cena na malo prema poslednjim podacima Republičkog organa za poslove statistike počev od dana deposediranja 23.10.2013. godine, pa do isplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Rešenjem Višeg suda u Pirotu Gž 528/19 od 13.11.2020. godine, stavom prvim izreke, stavljeno je van snage rešenje ovog suda Gž 528/19 od 18.09.2019. godine. Stavom drugim izreke, potvrđeno je rešenje Osnovnog suda u Pirotu 3R1 32/17 od 20.11.2018. godine, a žalba predlagača AA iz ... odbijena je kao neosnovana.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, predlagač je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 408. i 420. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20) i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija predlagača neosnovana.

U sprovedenom postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni bitne povrede postupka iz odredbe člana 374. stav 1. u vezi člana 383. stav 4. ZPP, učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, na koju se neosnovano ukazuje u reviziji, jer je drugostepeni sud imao u vidu utvrđeno činjenično stanje pred prvostepenim sudom i sve okolnosti konkretnog postupka, te je polazeći od odredbe člana 137. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku shodnom primenom člana 402. u vezi člana 232. ZPP koji se primenjuju na osnovu člana 30. stav 2. ZVP doneo odluku kao u izreci rešenja.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Opštinska uprava Pirot, Odeljenje za privredu i finansije dostavila je Osnovnom sudu u Pirotu spise predmeta 02-u-465/1608-2011, na osnovu čl. 61. Zakona o eksproprijaciji, radi određivanja naknade za objekte u postupku eksproprijacije, po rešenju o eksproprijaciji istog broja od 19.04.2012.godine, jer se stranka AA nije složila sa ponuđenim iznosom naknade za objekte na eksproprisanim kat. parceli broj .. i .. iz LN .. u KO Pirot grad, korisnika eksproprijacije, kao ni sa dopunskim nalazom i mišljenjem od 09.05.2013. godine u vezi procene objekata sa pripadcima. Radi utvrđivanja tržišne vrednosti eksproprisanih nepokretnosti sprovedeno je veštačenje od strane Instituta za građevinarstvo i arhitekturu fakulteta u Nišu ispred kojeg je svoj nalaz i mišljenje od 19.12.2013. godine, dao veštak dipl. inž. arh. Miomir Vasov, primenom troškovne metode, prema kome je tržišna vrednost starog objekta 1.462.834,00, a novog objekta 2 17.493.622,50 dinara, ukupno 17.956.456,50 dinara. Kako je predlagač prigovorila utvrđenoj tržišnoj vrednosti objekata ovog veštaka, protivnik predlagača je ponudio naknadu za iste u ukupnom iznosu od 18.217.181,38 dinara na osnovu dopunskog nalaza Gradskog zavoda za veštačenje od 04.04.2014. godine, koji iznos predlagač nije prihvatila. Po predlogu predlagača, sud je odredio veštačenje tržišne cene objekata od strane veštaka iz oblasti građevinarstva Vedrana Stojanovića, dipl. građ.inž., koji je novi objekat u svom nalazu tretirao kao stambeno-poslovni, spratnosti Su+Pr+1+Pk, nalazeći da prostor pod krovom predstavlja potkrovlje, te je polazeći od površine koju je našao veštak geodetske struke Nebojša Milićević, utvrdio redukovanu neto površinu novog objekta i izvršio njegovu procenu na 33.312.169,73 dinara. Za stari objekat Po+Pr procenio tržišnu vrednost na iznos od 1.216.582,65 dinara, za pripatke 375.870,61 dinara ili ukupno za sve objekte iznos 34.904.623,00 dinara, sve na dan deposediranja 23.10.2013. godine. Protivnik predlagača je prigovarao ovakvom nalazu veštaka, a pri pokušaju usaglašavanja navedeni veštaci nisu uspeli da se usaglase, već je svaki od njih ostao pri svom nalazu i mišljenju. Imajući u vidu bitnu razliku u visini procenjene tržišne vrednosti nepokretnosti između nalaza veštaka Miomira Vasova i nalaza veštaka Vedrana Stojanovića prvostepeni sud je, na predlog protivnika predlagača, korisnika eksproprijacije, u smislu člana 271. ZPP, odredio superveštačenje od strane veštaka Milorada Zlatanovića, sa zadatkom da se prilikom izjašnjenja o tržišnoj ceni predmetnih nepokretnosti, u svom nalazu i mišljenju osvrne na prethodna dva nalaza i mišljenja veštaka, zbog čega ih i u kojem delu prihvata, odnosno ne prihvata. Ovaj veštak je u svom nalazu i mišljenju, takođe, pošao od neto površina nepokretnosti koje je utvrdio veštak Nebojša Miličević u svom nalazu, ali u stambenu površinu novog objekta nije uračunao prostor ispod krova, nalazeći da je u pitanju tavan, a ne potkrovlje, a novi objekat je tretirao porodičnim stambenim objektom, kao i veštak Miomir Vasov, spratnosti Su+P+1, ukupne neto površine 579,74 m2 i njegovu tržišnu vrednost, nakon redukcije, primenom troškovne metode, utvrdio u iznosu od 15.827.549,40 dinara. Tržišnu vrednost starog objekta Po+P, neto površine 54,34 m2, procenio je na 382.700,00 dinara odnosno ukupna tržišna vrednost nepokretnosti sa troškovima preseljenja prema nalazu ovog veštaka iznosi 16.879.989,40 dinara. Predlagač je istakla primedbe na ovakav nalaz veštaka, kao nepotpun, budući da se na prethodna dva nalaza veštaka nije osvrtao. Takođe, je prigovarala da je isti nejasan i nestručan. Međutim, veštak Zlatanović je u svom pismenom izjašnjenju na date primedbe u celosti ostao pri svom nalazu i mišljenju bez izmena i dopuna osnovnog nalaza. Prvostepeni sud je postupajući po predlogu predlagača, odredio dopunsko veštačenje Gradskog zavoda za veštačenje na osnovu cena u vreme deposediranja i naložio veštaku Miloradu Zlatanoviću da dopuni svoj nalaz sa istim zadatkom. Gradski zavod za veštačenje je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 20.11.2017. godine utvrdio tržišnu vrednost na dan deposediranja i to za stambeni objekat Su+P+1 iznos od 21.097.640,08 dinara, za stambeni objekat Po+1 iznos od 914.594,43 dinara, za pomoćne objekte i pripatke iznos od 275.007,93 dinara i troškove preseljenja 34.895,52 diiara odnosno ukupno procenjena vrednost na iznos od 22.322.137,96 dinara. Veštak Zlatanović Milorad je u svom dopunskom nalazu i mišljenju i izjašnjenju pred sudom na ročištu dao svoju procenu tržišne vrednosti predmetnih nepokretnosti na dan 23.10.2013. god. u ukupnom iznosu od 12.310.846,10 dinara. U svom dopunskom nalazu od 17.07.2018. godine, izjašnjavajući se na primedbe predlagača AA, i veštak Miomir Vasov se izjasnio o tržišnoj vrednosti predmetnih objekata (obračunatoj po troškovnoj metodi) na dan deposediranja u ukupnom iznosu od 18.803.416,00 dinara, a u skladu sa površinom objekata koju je utvrdio veštak geodetske struke Nebojša Miličević, u ovom postupku.

Pri ovakvom stanju stvari, a budući se veštak Miomir Vasov i veštak Vedran Stojanović nisu mogli usaglasiti u pogledu tržišne vrednosti objekata, a odstupanja između dva nalaza prisutna su kako u pogledu neto površine novog objekta, iako su obojica pošli od površine objekata koju je utvrdio veštak geodeta Nebojša Milinković, spratnosti, stepena dovršenosti, amortizacije i drugih redukcionih faktora, kao i tipa novog objekta po nameni, dok veštak Milorad Zlatanović, kao superveštak, u svom osnovnom i dopunskom nalazu nije odgovorio na postavljeni mu zadatak, sudovi svoju odluku nisu mogli zasnovati niti na jednom od datih nalaza, kao objektivnim, tačnim i u skladu sa pravilima struke datim i usvojiti neku od procenjenih vrednosti nepokretnosti, već su utvrdili tržišnu vrednost objekata predlagača i troškove preseljenja na osnovu dopunskog nalaza veštaka Tomislava Miloševića ispred Gradskog zavoda za veštačenje u ukupnom iznosu od 22.322.137,96 dinara.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava odredili naknadu za eksproprisane nepokretnosti.

Odredbom člana 41. stav 2. Zakona o eksproprijaciji propisano je da se visina naknade u novcu za eksproprisane nepokretnosti određuje po tržišnoj ceni, prema okolnostima u momentu zaključenja sporazuma o visini naknade, a ako sporazum nije postignut prema okolnostima u momentu donošenja prvostepene odluke o naknadi, dok je stavom 3. istog člana propisano ako se korisniku eksproprijacije nepokretnost predaje pre pravosnažnosti rešenja o eksproprijaciji, raniji sopstvenik ima pravo da bira da mu se naknada odredi prema okolnostima u vreme predaje eksproprisane nepokretnosti ili u vreme donošenja prvostepene odluke o naknadi.

Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije došlo do sporazumnog određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti - objekte, visina naknade, propisana odredbama Zakona o eksproprijaciji, određena je u sudskom postupku, shodno odredbama članova 132.-140. Zakona o vanparničnom postupku. Prema članu 136. Zakona o vanparničnom postupku, sud je odredio ročište i dao korisniku eksproprijacije i ranijem sopstveniku mogućnost da se izjasne o obliku, obimu i visini naknade, kao i o dokazima vrednosti nepokretnosti koji se pribavljaju po službenoj dužnosti i odredio veštačenje. Suprotno navodima revizije nižestepeni sudovi su radi pravilnog utvrđivanja visine naknade za eksproprisane objekte, pravilno sproveli postupak, obavili više veštačenja, pribavili izjašnjenja veštaka po primedbama obe strane, te pravilno obrazložili razloge zbog kojih nisu prihvatili pojedinačna veštačenja, kao i razloge prihvatanja dopunskog nalaza veštaka Tomislava Miloševića ispred Gradskog zavoda za veštačenje na osnovu koga su odredili visinu naknade za eksproprisane objekte u visini tržišne cene nepokretnosi. Zbog toga su neosnovani revizijski navodi predlagača da je tržišna vrednost njenih nepokretnosti trebalo da bude određena na osnovu nalaza i mišljenja veštaka Vedrana Stojanovića, iz razloga koji su navedeni u pobijanoj odluci, koje razloge kao pravilne i jasno obrazložene prihvata i ovaj sud, jer samo ovaj veštak tretira novi objekat kao stambeno-poslovni, spratnosti Su+Pr+1+Pk, a tavanski prostor potkrovljem, koje nalaženje odstupa od dokaza u spisima predmeta, kao i nalaza ostalih veštaka, koji su u ovom delu međusobno saglasni. Prema zatečenom stanju suteren koji ovaj veštak tretira poslovnim prostorom, kako to i iz nalaza ovog veštaka proizlazi nije dovršen i priveden eventualnoj nameni, a potkrovna etaža koju tretira kao neadaptirano potkrovlje, predstavlja tavanski prostor, kako su se ostali veštaci saglasili, koja činjenica proizilazi i iz priloženih fotografija u spisima predmeta, a veštak u cilju utvrđivanja tržišne vrednosti eksproprisane nepokretnosti procenjuje zatečeno stanje, odnosno faktično stanje u vreme deposediranja. Konstatacija veštaka Stojanovića, o mogućnosti adaptacije navedenih prostorija u poslovne odnosno stambene, ostaje hipotetička i ne može se prihvatiti kao takva. Predlagaču je, suprotno navodima revizije pravilno dosuđena i kamata na iznos dosuđene naknade. Imajući u vidu sadržinu odluka nižestepenih sudova i razloge na kojima su zasnovane, Vrhovni kasacioni sud je našao da je o svemu odlučeno pravilnom primenom materijalnog prava. Predlagač neosnovano u reviziji ukazuje na propust nižestepenih sudova da primene i odredbu člana 51. Zakona o eksproprijaciji. Tom odredbom je propisano da se pri određivanju naknade može odrediti i veći iznos od tržišne cene, uzimanjem u obzir materijalnih i drugih ličnih i porodičnih prilika ranijeg sopstvenika, ako su te okolnosti od bitnog značaja za njegovu egzistenciju (broj članova domaćinstva, broj članova domaćinstva koji su sposobni za privređivanje, odnosno koji su zaposleni, zdravstveno stanje članova domaćinstva, mesečni prihod domaćinstva i slično). Predlagač tokom postupka nije isticala postojanje neke od činjenica koje bi, u smislu navedene odredbe, bile od značaja za određivanje naknade u većem iznosu od tržišne, zbog čega ne može uspešno ukazivati na propust sudova da tu odredbu primene.

Ostalim revizijskim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rešenja. Navodima revizije ponavljaju se već isticani navodi u sprovedenom postupku koji su po oceni Vrhovnog kasacionog suda, detaljno i pravilno ocenjeni u pobijanoj odluci.

Imajući u vidu sve navedeno, Vrhovni kasacioni sud je odbio kao neosnovanu reviziju protivnika predlagača i odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav. 1 ZPP.

Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić