Rev 959/2022 3.19.1.25.1.4.; 3.1.1.4.4; 3.1.1.4.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 959/2022
03.11.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Dragane Mirosavljević i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilja AA i BB, obe iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Bojan Gošić, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Borislav Bjelopavlić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2344/21 od 12.10.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 03.11.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2344/21 od 12.10.2021. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2344/21 od 12.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2344/21 od 12.10.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pirotu P 1152/19 od 25.02.2021. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se utvrdi da tužilje imaju pravo svojine sa po 1/3 idealnog dela na kat.parc. .. livada šeste klase u površini od 906m2, kat. parc. .. šuma četvrte klase, u površini od 1303m2 i kat.parc. .. šuma četvrte klase, u površini od 102m2, upisane u LN br. .. KO ... na ime tuženog, te da se tuženi obaveže da im ovo pravo prizna i trpi upis prava susvojine tužilja u javnim knjigama i obavezane tužilje da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 114.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilje su blagovremeno izjavile reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…18/2020, u daljem tekstu: ZPP).

Pravnosnažnom presudom, primenom odredbi materijalnog prava iz Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa, citiranih u obrazloženju nižestepenih presuda, odbijen je tužbeni zahtev tužilja za utvrđenje prava susvojine sa po 1/3 idealnog dela predmetnih nepokretnosti, koje se u javnim knjigma vode na ime tuženog. Ovo zbog toga što je, ocenom izvedenih dokaza, utvrđeno da je majka parničnih stranaka, u skladu sa prethodnim dogovorom sa parničnim strankama, a kako se parcele ne bi usitnjavale, prilikom izlaganja premera na javni uvid izvršila raspodelu spornih parcela u korist tuženog, koji ih nesmetano koristi duže od 20 godina, a drugih parcela u korist tužilja.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tužilje nisu uz reviziju dostavile pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjenično - pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 17.12.2015. godine, u kojoj je kao vrednost predmeta naveden iznos od 10.000,00 dinara. Prvostepena presuda doneta je 25.02.2021. godine, a drugostepena presuda doneta je 12.10.2021. godine

Kako u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan ponošenja tužbe, to revizija tužilja nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić