U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Veselinović, advokat iz ..., radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 346/22 od 21.07.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 23.02.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 346/22 od 21.07.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 383/20 od 14.03.2022. godine, maloletno dete parničnih stranaka, VV, rođena ...2008. godine poverena je majci AA, koja će samostalno vršiti roditeljsko pravo.(stav 1.) Uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletne VV sa ocem BB, tako što će se viđanja odvijati prema međusobnom dogovoru parničnih stranaka uz poštovanje želja maloletnog deteta. (stav 2.) Obavezan je tuženi BB da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta VV plaća mesečno iznos od 15.000,00 dinara i to svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec, uplatom preko poštanske uputnice zakonskoj zastupnici AA, počev od 09.03.2020. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi, ili dok se ova odluka ne izmeni, s tim što je dužan da dospele iznose isplati u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav 3.) Utvrđeno je da se ovom presudom menja stav drugi, treći i četvrti izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1172/18 od 21.11.2018. godine (stav 4.). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (stav 5.).

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 346/22 od 21.07.2022. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P2 383/20 od 14.03.2022. godine u stavu trećem i u delu stava četvrtog izreke kojom se menja presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 1172/18 od 21.11.2018. godine u stavu četvrtom izreke.(stav 1.) Odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka. (stav 2.)

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011...18/20) i našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se posebno ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz stava 2. navedenog člana koji su zakonom (član 407. stav 1. tačka 2. ZPP) propisani kao razlozi za ovaj pravni lek.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u pogledu odluke o visini izdržavanja maloletnog deteta, utvrđeno je da maloletna VV u preme presuđenja ima 13 godina, pohađa osnovnu školu, živi u domaćinstvu sa svojom majkom, majčinim suprugom i svojom bakom, majkom tužilje, te da njene mesečne potrebe iznose ukupno 40.000,00 dinara. Tuženi, kao dužnik izdržavanja, ima 51 godinu života i nezaposlen je. Tuženi nije vlasnik nepokretnosti niti motornog vozila, a nema zaključen ugovor o kreditu niti ima obavezu izdražavanja drugih lica. Zdrav je i radno sposoban. Kada obavlja fizičke poslove na građevini može da ostvari naknadu do 29.000,00 dinara mesečno. Njegovi ukupni mesečni troškovi iznose 13.000,00 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 160. Porodičnog zakona propisano je da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja, a potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja, dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih potreba, mogućnosti za zaposlenje, sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.

Suprotno revizijskim navodima, a polazeći od navedenih odredaba materijalnog prava i pravilno utvrđenih mogućnosti tuženog kao dužnika izdržavanja i potreba maloletne ćerke kao poverioca izdržavanja, primenom kriterijuma za određivanje izdržavanja sadržanih u članu 160. Porodičnog zakona i rukovodeći se najboljim interesom mal. deteta, saglasno članovima 6. i 266. PZ, pravilno je drugostepeni sud ocenio da je tuženi u mogućnosti da na ime doprinosa za izdržavanje maloletne ćerke plaća 15.000,00 dinara mesečno od svojih redovnih primanja s obzirom na njegove mogućnosti da stiče zaradu, kao i na mogućnost da se dodatno angažuje. Ovim iznosom obezbedilo bi se zadovoljavanje uslova za pravilan i potpun razvoj maloletne ćerke koja ima 13 godina, u skladu sa njenim utvrđenim potrebama, i pri tome se ne ugrožava egzistencija tuženog kao dužnika izdržavanja, dok će preostala sredstva za izdržavanje maloletnog deteta obezbeđivati zakonska zastupnica koja se svakodnevno brine o njoj, kako potrebnim novčanim iznosom, tako i doprinosom u vidu rada i staranja koji inače svakodnevno ulaže u negu i podizanje maloletnog deteta. Nasuprot navodima revizije, nižestepeni sudovi su pravilno cenili mogućnosti tuženog da doprinosi izdržavanju mlt VV, jer je zdrav, radno sposoban, ima aktuelno traženo zanimanje, nema zakonsku obavezu da izdržava još nekog osim svoje maloletne ćerke, niti primanja opterećena kreditima.

Kod navedenog, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, revizijom se neosnovano osporava pravilnost primenjenog materijalnog prava. Ostalim revizijskim navodima tuženog posredno ili neposredno se osporava činjenično stanje koje on smatra bitnim, a koje po njegovom mišljenju nije pravilno ili potpuno utvrđeno u sprovedenom postupku. Navodi revizije, kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne mogu biti dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP ni izuzetkom da se u smislu člana 403. stav 2. ovog Zakona radi o reviziji izjavljenoj u porodičnom sporu za izdržavanje.

Na osnovu iznetog primenom člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić