Rev2 4382/2022 3.1.2.8.3.6; naknada materijalne štete - zbog smrti, telesne povrede ili oštećenja zdravlja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 4382/2022
12.04.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Boško Kovačević, advokat iz ..., protiv tuženih AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja, čiji je punomoćnik Božo Marković, advokat iz ... i „Kodeks TS & JM“ DOO Žabalj, koga zastupa Milan Karać, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 485/22 od 25.05.2022. godine, u sednici veća održanoj 12.04.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 485/22 od 25.05.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 142/2020 od 03.11.2021. godine, primarni tužbeni zahtev tužioca delimično je usvojen (stav prvi izreke). Obavezan je tuženi AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja i tuženi „Kodeks TS & JM“ DOO Žabalj da solidarno isplate tužiocu AA na ime naknade štete u periodu od 11.06.2014. godine do 01.04.2021. godine u vidu izgubljene zarade ukupan iznos od 355.203,49 dinara sa kamatom u visini zakonske zatezne kamate počev od dospelosti svake mesečne rate pa do isplate, kako je bliže navedeno u izreci prvostepene presude (stav drugi izreke). Deo iznosa od 355.203,49 dinara do traženih 404.878,17 dinara na ime izgubljene naknade zarade je odbijen (stav treći izreke). Obavezani su tuženi da solidarno isplaćuju tužiocu na ime rente za budući period počev od 01.04.2021. godine do 31.05.2036. godine mesečni iznos od 39.716,00 dinara zbog gubitka profesionalne – specifične radne sposobnosti od 70%) dospele rate odjednom, sa kamatom počev od dospelosti svake mesečne rate do isplate, a ubuduće od 01. do 05. u mesecu za prethodni mesec, sa kamatom od dana dospelosti svake mesečne rate do isplate, na tekući račun tužioca (stav četvrti izreke). Obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove postupka u iznosu od 1.117.500,00 dinara sa kamatom od izvršnosti do isplate (stav peti izreke).

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 485/22 od 25.05.2022. godine, delimično je preinačeno rešenje sadržano u presudi Višeg suda u Novom Sadu P 142/2020 od 03.11.2021. godine i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 929.685,14 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate u odnosu na tuženu AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja (stav prvi izreke). U preostalom delu odbijena je žalba i potvrđena prvostepena presuda u pobijanom usvajajućem delu u odnosu na tuženu AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja (stav drugi izreke). Odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav treći izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja je blagovremeno, preko punomoćnika, izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda postupka iz člana 374. stav 1. ZPP.

Ispitujući pravnosnažnu presudu donetu u drugom stepenu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. istog Zakona, zbog kojih se može izjaviti revizija.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac rođen ...1971. godine ima završenu osnovnu školu, po zanimanju je nekvalifikovani radnik. Tužilac bi dana ...2036. godine trebalo da navrši 65 godina života. U vremenskom periodu od 20.04.2010. godine do 28.08.2013. godine tužilac je obavljao poslove kod tuženog AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja faktički radeći kao radnik u ... i to po osnovu više zaključenih ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova. Tužilac je za vremenski period od 20.04.2010. godine do 02.05.2012. godine ugovore o obavljanju privremenih i povremenih poslova zaključivao sa tuženim AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja koji je tim ugovorima tužioca neposredno radno angažovala za sopstvene potrebe, dok je u periodu od 03.05.2012. godine pa nadalje tužilac ugovore o obavljanju privremenih i povremenih poslova zaključio sa tuženim „Kodeks TS & JM“ DOO Žabalj, Zaključenim ugovorima o obavljanju privremenih i povremenih poslova bilo je ugovoreno da će tužilac u AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja obavljati razne poslove, ali je faktički najčešće obavljao poslove ... u ... i sve ostale poslove koje je trebalo obaviti u ..., kao i izvan ... . Do povređivanja je došlo u momentu kada je tužioca, na ulazu u silos, greda koja je bila uključena i koja je baš u tom trenutku prolazila pored ulaza povukla uvlačeći mu najpre nogu, a zatim i celo telo prema unutrašnjosti silosa, nakon čega su mu u pomoć pritekli ostali radnici.

Tužilac je pretrpeo teške telesne povrede u vidu: nagnječenja levog preponskog predela i predela levog kuka, masivni retroperirealni karlični krvni podliv, krvni podliv levog bočnog slabinskog mišića i krvni podliv leve preponske regije, a zaostale su sledeće posledice: duboka venska tromboza leve noge koja je zahvatila sve magistralne venske krvne sudove: bedernu, butnu, natkolenu i potkolene vene, sekundarni limfni otok leve noge, oštećenje funkcije butnog i drugog lišnjačkog nerva (paraliza nerva) i funkcije mišića leve noge koje ovi nervi oživčavaju. Zbog zaostalih posledica tužilac nije sposoban za poslove pri čijem hodanju je potrebno duževremeno stajanje, duževremeno hodanje, učestalo hodanje na kraćim rastojanjima, učestalo savladavanje arhitektonskih prepreka, rad na visini, korišćenje merdevina i skela, penjanje na ili u vozila, radne mašine, priključna vozila, rad koji uključuje prinudne položaje tela čučenje i klečanje, rad na klizavim neravnim i trošnim podlogama, teži fizički rad, da podiže i nosi teret težak 5 kilograma u jednom aktu ili da vuče ili da gura terete veće od 10 kilograma, rad u lošim klimatskim uslovima, rad pri kome učestalo postoji mogućnost povređivanja. Zbog posledice predmetne povrede kod tužioca postoji trajni gubitak 100% umanjenje profesionalne specifične radne sposobnosti za rad na poslovima fizičkog radnika. Kod tužioca, zbog posledica predmetne povrede postoji umanjenje opšte radne sposobnosti od 46%. Tužilac je sposoban da obavlja poslove nekvalifikovanog radnika uz navedena ograničenja koja bi predstavljali uz promenu položaja tela naizmenično sedećem i stojećem položaju u povoljnim mikroklimatskim uslovima, kao što su na primer poslovi portira ili čuvara, radnika na pakovanju manjih i lakših proizvoda, radnika na sklapanju manje složenih proizvoda, radnika na fotokopiru, internog kurira.

Tužilac je u AD Fabrika šećera „Šajkaška“ iz Žablja u poslednja tri meseca pre povređivanja osvario zaradu od 39.319,00 dinara za jun, za jul mesec 44.591,00 dinar i 42.406,00 dinara za avgust (prosečno po satu 246,71 dinar), a naknada tužioca u poslednja tri meseca do povređivanja je bila veća od prosečne neto zarade nekvalifikovanog radnika u celom tom periodu. Razlika između prosečne zarade nekvalifikovanog radnika prema podacima Republičkog zavoda za statistiku i ostvarenih primanja tužioca u periodu od 11.06.2014. godine do 31.03.2021. godine iznosi ukupno 404.878,17 dinara sa zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose kako je to navedeno na strani 13 i 14 prvostepene presude. Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Novom Sadu P 280/2016 od 13.06.2018. godine obavezani su tuženi da tužiocu na ime izgubljene naknade zarade za period od 11.06.2014. godine do 30.09.2019. godine solidarno isplate iznos od 49.674,48 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose. Razlika između prosečne zarade nekvalifikovanog radnika prema podacima Republičkog zavoda za statistiku i ostvarenih primanja tužioca u periodu od 11.06.2014. godine do 31.03.2021. godine u ukupnom iznosu od 404.878,17 dinara i iznosa koji je tužiocu već dosuđen na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 11.06.2014. do 30.09.2019. godine od 49.674,48 dinara iznosi ukupno 355.203,49 dinara. Mesečni iznos rente počev od 01.04.2021. godine u visini prosečne zarade nekvalifikovanog radnika uzimajući u obzir gubitak profesionalne radne sposobnosti 100% iznosi 39.924,00 dinara mesečno.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev tužioca i odlučili uz jasne i potpune razloge koje prihvata i revizijski sud, pa stoga navodi podnosioca revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani.

Prema članu 164. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05...32/13) ako zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu i u vezi sa radom, poslodavac je dužan da mu naknadi štetu, u skladu sa zakonom i opštim aktom. Iz ove zakonske norme proizilazi da poslodavac odgovara za štetu koju zaposleni pretrpi na radu i u vezi sa radom, po opštim načelima odgovornosti, a osnov za naknadu štete zbog povrede prava zaposlenog je pretpostavljena krivica poslodavca. Uslovi odgovornosti su da je zaposleni pretrepeo štetu, da je šteta prouzrokovana na radu ili u vezi sa radom i da ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti poslodavca. Pravilno je drugostepeni sud rad tužioca kvalifikovao kao faktički rad, jer je obavljan protivno odredbi člana 197. Zakona o radu.

U konkretnom slučaju tužilac je, ispunjavajući svoje radne zadatke, ušao u silos i na ulazu ga je povukla greda, koja je prolazila pored ulaza. Dakle, pokretna greda u silosu je opasna stvar, koja je povredila tužioca dok je ispunjavao radni zadatak. U navedenom se ogleda uzročno posledična veza između opasne stvari i nastale štete, a kako je tuženi vlasnik opasne stvari, to njegova odgovornost postoji na osnovu odredbe člana 173.i 174.ZOO, a tuženi svakako nije dokazao da šteta potiče iz nekog uzroka koji se nalazio van stvari, a čije se dejstvo nije moglo izbeći, predvideti ili otkloniti (kako je to već utvrđeno pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2097/2013 od 02.02.2016. godine).

Pravilnom primenom materijalnog prava, i to odredaba članova 188. i 195. ZOO, nižestepeni sudovi su zaključili da tužilac usled gubitka specifične radne sposobnosti za obavljanje poslova fizičkog radnika od 100%, ima pravo na izgubljenu zaradu i rentu u visini zarade koju je ostvarivao dok je radio do ostvarivanja prava na penziju. Navedeno iz razloga što su opisani poslovi jedini poslovi koje je tužilac pored svog stepena obrazovanja mogao da obavlja.

Iz svega iznetog odlučeno je kao u izreci na osnovu odredbe člana 414. stav 1 ZPP.

Predsednik veća - sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić