Prema utvrđenom činjeničnom stanju dana 28.03.2007. godine, radi obavljanja ugostiteljske delatnosti, između tuženog, kao zakupodavca i STUR Kafe bar „...“– BB, kao zakupca, zaključen je ugovor o zakupu na privremeno korišćenje kioska broj .. sa pratećom terasom i pojasom plaže, ukupne površine 200m2 u pravcu zakupljenog objekta, sa 2m pešačke staze i 2m od ivice vodene površine jezera. Ugovor je zaključen na period od 01.05.2007. godine do 01.03.2008. godine, a dana 18.03.2008. godine isti je produžen na period od 01.05.2008. godine do 01.03.2009. godine. Prema ugovornim odredbama zakupac je za radove na proširenju, adaptaciji i renoviranju zakupljene nepokretnosti prethodno bio dužan da pribavi usmenu saglasnost zakupodavca i dozvole nadležnih opštinskih, odnosno gradskih organa uprave, s tim što je izvođenje ovakvih radova bez saglanosti predviđeno kao razlog za raskid ugovora pre njegovog isteka.

STUR Kafe bar „...“ – BB je dana 18.03.2008. godine sa VV, kao zakupcem, zaključila ugovor o zakupu lokala za period od 01.05.2008. godnie do 01.03.2009. godine.

Dana 18.06.2007. godine pravnom prethodniku tužilje, njenoj majci BB, tuženi je dao saglasnost za električni priključak za lokal broj .. na desnoj obali Savskog jezera, a dana 17.05.2008. godine dao joj je načelnu saglasnost da izvede radove na uređenju dečijeg igrališta na površini ne većoj od 100m2.

Po isteku ugovora o zakupu zaključenog za period od 01.05.2008. godine do 01.03.2009. godine, tuženi je sa trećim licem, GG, dana 19.03.2009. godine zaključio ugovor o zakupu kioska broj .. za period od 01.05.2009. godine do 01.03.2010. godine. Po zaključenju ugovora o zakupu sa tuženim, GG je dana 27.03.2009. godine sa VV i DD kao zakupcima, zaključio ugovor o zakupu iste nepokretnosti za period od 27.03.2009. godine do 01.04.2010. godine.

Po isteku ugovora o zakupu zaključenog sa GG na period od 01.03.2010. godine, tuženi je ruinirani, zapušteni i nefunkcionalni objekat – kiosk broj .., koji nije bio dozidan čvrstim materijalom, dana 06.04.2010. godine srušio radi oslobađanja lokacije u cilju njenog budućeg rentiranja.

Građevinskim veštačenjem obavljenim na osnovu fotografija nekadašnjeg izgleda lokala broj .., ugovora o kreditu sa bankom i sponzorskih ugovora, te računa o kupovini građevinskog materijala i upoređivanjem sa drugim lokalima na Adi Ciganliji, utvrđena je vrednost ulaganja i sponzorstva na iznos od 10.196.905,46 dinara i vrednost građevinskog materijala u iznosu od 4.337.526, 00 dinara. Finansijskim veštačnjeem zasnovanim na spisku pokretnih stvari bez označenog datuma sačinjavanja utvrđena je vrednost opreme i inventara u iznosu od 1.239.55,88 dinara na dan rušenja objekta.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su zaključili da shodno članu 154, 155. i 172. stav 1. ZOO u radu tuženog nije bilo nezakonitog postupanja, jer se rušenju objekta, koji nije bio ni izgrađen ni od strane pravnog prethodnika tužilje proširen i adaptiran čvrstim materijalom, pristupilo u skladu sa aktima tuženog. Za proširenje površine objekta sa 200 m2 na 350m2 pravni prethodnik tužilje nije imao ni pisanu saglasnost tuženog ni dozvolu upravnih organa. Drugi ugovor o zakupu zaključen između STUR Kafe bar „...“ i tuženog, kao zakupca, istekao je dana 01.03.2009. godine, objekat je u vreme uklanjanja od strane tuženog dana 06.04.2010. godine bio u ruiniranom i neodržavanom stanju, a nalazi veštaka nisu prihvaćeni, jer su zasnovani na nepouzdanim ispravama i rađeni bez uvida u sam objekat i njegov inventar, bez pouzdanih podataka iz poslovnih knjiga zakupca i bez evidencije o pokretnim stvarima – opremi lokala. Kako su radovi na proširenju i adaptaciji lokala izvedeni protivno odredbama ugovora o zakupu, pravni prethodnik tužilje je shodno čanu 585. stav 5. ZOO dodatke koje je učinio na stvari mogao odneti ako ih je bilo moguće odvojiti bez oštećenja stvari.

Primenom navedenih zakonskih odredbi na utvrđeno činjenično stanje nižestepeni sudovi su tužbeni zahtev odbili kao neosnovan.

Vrhovni sud je ocenio da se revizijskim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost primenjenog matrijalnog prava.

Tužiljin pravni prethodnik STUR Kafe bar „...“ – preduzetnik BB, po osnovu drugog ugovora o zakupu zaključenog na određeno vreme, u zakupodavnom odnosu sa tuženim bio je u periodu od 01.05.2007. godine do 01.03.2008. godine i od 01.05.2008. godine do 01.03.2009. godine. Podzakup između tuženikovog zakupca GG, sa jedne strane i VV i DD, kao podzakupoprimaca, sa druge strane, čak i da je bio zakonit prema ugovoru o zakupu koji je GG zaključio sa tuženim, istekao je dana 01.04.2010. godine, što znači da u vreme rušenja objekta od strane tuženog dana 06.04.2010. godine objekat nije bio predmet nijednog ugovora o zakupu zaključenog sa tužiljinim pravnim prethdnikom.

Osim toga, ugovorom o zakupu zaključenim između tužiljinog pravnog prethodnika i tuženog, za proširenje, adaptaciju i renoviranje lokala bile su predviđene pismena saglasnot tuženog i dozvole nadležnih upravnih organa, koje pravni prethodnik tužilje nije pribavio pre preduzimanja navedenih radova (prema utvrđenom činjeničnom stanju imala je samo usmenu saglasnot tuženog za uređenje dečijeg igrališta, ne većeg od 100m2), a što mu je shodno citiranom članu 585. stav 5. i članu 225. ZOO, kao poslovođi bez naloga, davalo samo pravo na odnošenje dodataka.

Iz izloženih razloga, neosnovani su revizijski navodi da je zbog rušenja objekta tuženi obavezan da tužilji naknadi materijalnu štetu za unapređenje učinjeno na objektu. Dokazima dostavljenim shodno članu 228. u vezi sa članom 231. ZPP tužilja nije dokazala vrstu i obim unapređenja koja su izvedena, niti je precizirala njihovu prirodu - da li se radi o radovima investicione prirode ili su preduzeti radovi tekućeg održavanja objekta, neophodni za njegov redovni rad u pružanju ugostiteljskih usluga.

Saglasno izloženom, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić