Rev 10038/2022 3.1.2.8.4: naknada nematerijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 10038/2022
29.03.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca mal. AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik otac BB iz ..., čiji je punomoćnik Marija Aleksandrov, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Novica Zdravković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1317/22 od 10.05.2022. godine, u sednici održanoj 29.03.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1317/22 od 10.05.2022. godine, u preinačujućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 2138/20 od 19.01.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova isplati iznos od 35.000,00 dinara i pretrpljenog straha iznos od 90.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove isplati iznos preko dosuđenog stavom prvim izreke do traženog iznosa od 50.000,00 dinara, a za iznos od 15.000,00 dinara kao neosnovan. Trećim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se tuženi obaveže da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati preko dosuđenog iznosa u stavu prvom izreke presude od 90.000,00 dinara do traženog iznosa od 550.000,00 dinara, za iznos od 460.000,00 dinara kao neosnovan. Četvrtim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 89.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1317/22 od 10.05.2022. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom izreke. Drugim stavom izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke u pogledu odluke o zahtevu za naknadu nematerijalne štete za pretrpljeni strah i u stavu trećem izreke i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha isplati iznos od 42.000,00 dinara, dok je od dosuđenog do traženog iznosa od 550.000,00 dinara zahtev odbijen kao neosnovan. Trećim stavom izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu četvrtom izreke i obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 74.960,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u preinačujućem delu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u preinačujućem delu u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge bitne povrede postupka koje bi bile od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Vranju K 222/20 od 18.09.2020. godine oglašen krivim zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. KZ jer je dana ...2020. godine u ..., u parku u večernjim časovima, kada je tuženi pronašao mladiće koji su prethodno udarili njegovog oca u predelu ruke, prišao mal. tužiocu i rekao mu „znaš li ti ko sam ja“, a zatim ga drvenom palicom dužine 60 – 70 cm udario više puta u predelu nadlaktica tražeći da se izvini zbog ponašanja prema njegovom ocu, nakon čega je nastavio da ga udara palicom u predelu leve slepoočnice. Mal.tužilac je usled navedenog ponašanja tuženog zadobio lake telesne povrede u vidu dve razderno-nagnječne rane poglavine, oguljotine leve ušne školjke, otok levog oka, krvni podliv obe nadlaktice. Ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka urgentne medicine utvrđeno je da je mal.tužilac usled napada zadobio lake telesne povrede zbog čega je trpeo fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sekundi u vreme nanošenja povrede, srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana i slabog intenziteta u trajanju od 15 dana. Ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka neuropsihijatra, utvrđeno je da je mal.tužilac trpeo strah jakog intenziteta u trajanju od pet minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri sata i strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri meseca, a strah slabog intenziteta u trajanju od šest meseci. Doprinos mal.tužioca štetnom događaju utvrđen je u visini od 30%.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tuženi odgovoran za nastalu štetu shodno odredbi člana 154. i 155. Zakona o obligacionim odnosima. Ceneći sve utvrđene okolnosti u smislu odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, prvostepeni sud je odmerio pravičnu novčanu naknadu za tražene vidove nematerijalne štete bliže navedene u obrazloženju pobijane odluke i umanjujući navedene iznose srazmerno utvrđenom doprinosu tužioca nastanku štete od 30% shodno odredbi člana 192. ZOO, obavezao tuženog da tužiocu isplati iznos od 35.000,00 dinara za pretrpljene fizičke bolove i iznos od 90.000,00 za pretrpljeni strah, dok je u preostalom delu tužbeni zahtev odbio kao previsoko postavljen.

Drugostepeni sud je, nalazeći da je pravilan zaključak prvostepenog suda o odgovornosti tuženog za predmetnu štetu, uz pravilnu ocenu doprinosa tužioca nastanku štete kao učesnika štetnog događaja od 30%, preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o visini tražene naknade na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha nalazeći da je u tom delu prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo. Ceneći sve utvrđene okolnosti u smislu odredbe člana 200 ZOO, drugostepeni sud je odmerio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 60.000,00 dinara, pa je umanjujući navedeni iznos srazmerno doprinosu mal.tužioca, shodno odredbi člana 192. ZOO obavezao tuženog da tužiocu za ovaj vid nematerijalne štete isplati iznos od 42.000,00 dinara.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da se revizijom tuženog neosnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u pobijanom delu drugostepene presude.

Prema članu 200. ZOO za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povreda ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava dosuditi pravičnu novnanu naknadu, vodeći računa o značaju povređenog dobra i cilju kome ova naknada služi, kao i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom. Članom 192. stav 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je doprineo da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na srazmerno smanjenu naknadu.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je stanovište drugostepenog suda da je tuženi koji je odgovoran za štetu prouzrokovanu mal. tužiocu u obavezi da istu naknadi shodno članu 154. stav 1. i 155. Zakona o obligacionim odnosima, uz pravilan zaključak da je tužilac svojim ponašanjem doprineo nastanku štete sa 30%. Pravilno je drugostepeni sud odlučujući o visini naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah primenio odredbu člana 200. Zakona o obligacionim odnosima kada je imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja odmerio pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 42.000,00 dinara srazmerno umanjenu za doprinos tužioca nastanku štete od 30%. Suprotno revizijskim navodima mal.tužioca po oceni ovog suda, naveden iznos nije prenisko odmeren i predstavlja pravičnu novčanu naknadu i odgovarajuću satisfakciju za navedeni vid nematerijalne štete.

Revizijskim navodima kojima se osporava doprinos mal. tužioca nastanku štete u manjem obimu od utvrđenog ukazivanjem na činjenice i okolnosti pod kojima se odigrao štetni događaj, kao i ukazivanje na ocenu nalaza i mišljenja sudskih veštaka i visinu dosuđene naknade za pretrpljeni strah, zapravo se osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza, što ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog shodno članu 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, a primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić