Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1089/2023
17.10.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Dubravke Damjanović i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Vitomira Đorđevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 311/22 od 09.06.2023. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 152/23 od 14.08.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 17.10.2023. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vitomira Đorđevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požegi K 311/22 od 09.06.2023. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 152/23 od 14.08.2023. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u preostalom delu ODBACUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Požegi K 311/22 od 09.06.2023. godine okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 10 meseci od dana pravnosnažnosti presude, te je određeno da će sud, ako okrivljeni u navedenom roku ne plati novčanu kaznu, istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Užicu Kž1 152/23 od 14.08.2023. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Požegi, pa je prvostepena presuda preinačena samo u pogledu odluke o kazni, tako što je okrivljeni AA zbog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ, za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom, osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 150.000,00 dinara, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu, koji se odnosi na rok za plaćanje novčane kazne, posledice njenog neplaćanja i rešenja o troškovima, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Vitomir Đorđević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok u preostalom delu nema propisan sadržaj.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da se pobijana pravnosnažna presuda zasniva na dokazima na kojima se po odredbama ZKP ne može zasnivati. U vezi sa tim, branilac kao nezakonit dokaz, najpre, označava iskaz svedoka – maloletnog oštećenog BB, koji je ispitan od strane javnog tužioca u prethodnom postuku, a da o tome, suprotno odredbi člana 300. stav 1. ZKP, nisu obavešteni okrivljeni i branilac, niti je, u smislu člana 300. stav 6. ZKP, za obavljanje ove dokazne radnje postojalo prethodno odobrenje sudije za prethodni postupak pri čemu je postupajući sudija u prvostepenom postupku prilikom saslušanja maloletnog oštećenog ovome od reči do reči pročitao njegov iskaz dat u prethodnom postupku i konstatovao da u celosti ostaje pri tom iskazu, a zatim na ovom nezakonitom dokazu zasnovao prvostepenu odluku. Pored iznetog, branilac nezakonitim dokazom smatra i iskaz svedoka VV, koji je, prema navodima zahteva, saslušan u prvostepenom postupku, dana 16.05.2023. godine, van glavnog pretresa, bez prisustva okrivljenog i branioca, a koji iskaz je sud pročitao na glavnom pretresu održanom dana 09.06.2023. godine, bez saglasnosti stranaka, što je u suprotnosti sa odredbom člana 406. stav 1. tačka 2) ZKP.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti, kojima branilac ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, Vrhovni sud ocenjuj kao neosnovane, iz sledećih razloga:
Okolnosti iznete u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome, na strani 3, u prvom stavu obrazloženja svoje presude, dao jasne i dovoljne razloge, koje Vrhovni sud prihvata i na te razloge, u smislu člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.
Prema stanju u spisima predmeta svedok VV je ispitan na glavnom pretresu održanom dana 16.05.2023. godine, u odsustvu uredno pozvanih okrivljenog i njegovog branioca. Iz zapisnika o nastavku glavnog pretresa od 09.06.2023. godine proizlazi da je sud, na osnovu rešenja donetog u smislu člana 406. ZKP, okrivljenog i branioca upoznao sa iskazom svedoka VV, koji je ispitan pred istim postupajućim sudijom na glavnom pretresu održanom dana 16.05.2023. godine, na koji iskaz okrivljeni i branilac nisu imali primedbe.
Prema odredbi člana 406. stav 1. tačka 3) ZKP, osim u slučajevima posebno propisanim u tom zakoniku, upoznavanje sa sadržinom zapisnika o iskazima svedoka, saoptuženih ili već osuđenih saučesnika u krivičnom postupku, kao i zapisnika o nalazu i mišljenju veštaka, može se po odluci veća obaviti shodnom primenom člana 405. tog zakonika, ako je svedok ili veštak ispitan neposredno pred istim predsednikom veća ili u skladu sa odredbom člana 404. tog zakonika.
Iz iznetog proizlazi da je sud na glavnom pretresu, a ne van istog, ispitao svedoka VV i u nastavku glavnog pretresa odredio izvođenje dokaza čitanjem zapisnika o ispitivanju navedenog svedoka svedoka, koji je neposredno ispitan pred istim sudijom pojedincem, u smislu člana 406. stav 1. tačka 3) ZKP, na šta je bio ovlašćen, a ne u smislu člana 406. stav 1. tačka 2) ZKP, kako to neosnovano ističe branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti.
Sledstveno iznetom, kako je iskaz navedenog svedoka u dokaznom postupku na glavnom pretresu izveden pod uslovima propisanim odredbom člana 406. stav 1. tačka 3) ZKP, to, po oceni ovoga suda, navedeni iskaz, ne predstavlja nezakonit dokaz, u smislu navoda zahteva, na kome se presuda nije mogla zasnivati.
Nadalje, kako branilac okrivljenog u preostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti nije opredelio razlog podnošenja istog, niti se iz sadržine obrazloženja zahteva može zaključiti na koju, eventualno, povredu zakona branilac ukazuje, Vrhovni sud je našao da zahtev, u ovom delu, nema propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, što podrazumeva označavanje povrede zakona i obrazloženje u čemu se ta povreda sastoji, a Vrhovni sud, u smislu člana 489. stav 1. ZKP, ispituje pravnosnažnu odluku u okviru razloga (član 485. stav 1), dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ocenjuje na koju konkretno povredu zakona branilac ukazuje.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. i člana 487. stav 1. tačka 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Vesna Veselinović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić