![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 102/2023
23.03.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević, Gordane Komnenić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Miljko Karaklajić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava za vanredne situacije, Sektor za vanredne situacije sa sedištem u Beogradu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2158/22 od 13.07.2022. godine, u sednici veća održanoj 23.03.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2158/22 od 13.07.2022. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelaconog suda u Beogradu Gž 2158/22 od 13.07.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 599/19 od 22.02.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu po osnovu neisplaćene uvećane zarade po osnovu dežurstva van radnog vremena – pripravnosti za period od 25.01.2016. godine do 25.02.2019. godine, isplati pojedinačno opredeljene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti pa do isplate. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 135.371,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana kada nastupe uslove za izvršenje pa do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2158/22 od 13.07.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 599/19 od 22.02.2022. godine. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. U stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je isplata uvećane zarade – dodatka na platu, po osnovu dežurstva van radnog vremena (pripravnost). O ovom pravu tužioca nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o predmetima sa istim ili bitno sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Pripravnost je poseban oblik rada van radnog vremena u kome zaposleni mora biti stalno dostupan, da bi, ako nastane potreba, izvršio neodložnu intervenciju, a što u znatnoj meri ograničava slobodu kretanja zaposlenog, te se za ovaj status zaposlenima dodeljuje određena nadoknada, jer takav zaposleni u svakom momentu može biti pozvan na rad, a dežurstvo van radnog vremena vrši se isključivo u cilju obavljanja posla.
Shodno tome, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu iz radnog odnosa dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici je podneta 25.02.2019. godine, a preinačena 26.10.2021. godine uvećanjem tužbenog zahteva na iznos od 173.526,14 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novačno potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe (1 evro=117,5783 dinara), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija tuženog nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić