Prvotužena je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da je revizija tužilaca osnovana u odnosu na prvotuženu a nedozvoljena u odnosu na drugotuženu.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu St 802/97 od 15.05.2002. godine otvoren je stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Kompanija „Robne kuće Beograd“ a.d. U tom postupku Agencija za privatizaciju obavljala je poslove stečajnog upravnika u periodu od 22.03.2006. godine do 15.12.2009. godine. Rešenjem istog suda od 31.12.2007. godine obustavljen je stečajni postupak u odnosu na stečajnog dužnika Kompanija „Robne kuće Beograd“ a.d. usled prodaje stečajnog dužnika kao pravnog lica, a nastavljen u odnosu na stečajnu masu Kompanije „Robne kuće Beograd“ a.d. u stečaju. Rešenjem od 15.12.2009. godine (pravnosnažno 30.03.2011. godine) stečajni postupak nad stečajnom masom je zaključen i utvrđena konačna nagrada za rad Agencije za privatizaciju, kao stečajnog upravnika u iznosu od 180.760.738,00 dinara, što je predstavljalo dinarsku protivvrednost iznosa od 1.907.604,00 evra po srednjem kursu NBS na dan 30.11.2009. godine, kao i konačan iznos naknade troškova ove agencije u iznosu od 32.150.000,00 dinara. Konačna naknada stečajnom upravniku od strane stečajnog suda odmerena je primenom tada važećeg Pravilnika o osnovama i merilima za određivanje nagrade za rad i naknade troškova stečajnog upravnika („Službeni glasnik RS“, br. 24/08). Agencija za privatizaciju je sa tužiocima zaključivala pojedinačne ugovore o zastupanju, kojima se svaki tužilac obavezao da u stečajnom postupku obavlja konkretne poslove za stečajnog upravnika, uz naknadu za rad i naknadu troškova koji bi im pripadali po Zakonu o radu i Zakonu o stečajnom postupku. Cena rada, odnosno zarada saradnika određena je svakim ugovorom u nominalnom iznosu mesečno. Ugovori su zaključivani na određeno vreme, uz mogućnost njihovog produženja. Ugovor o zastupanju sa tužiljom AA zaključen je dana 25.04.2006. godine, kojim se agencija kao poslodavac obavezala da tužilji kao zastupniku isplaćuje naknadu u visini od 40.000,00 dinara i da vrši isplatu stvarnih troškova nastalih u vezi sa obavljanjem poslova iz ugovora. Sa tužiocem ŽŽ ugovor je zaključen 25.04.2006. godine, kojim je on angažovan da kao zastupnik u ime i za račun agencije obavlja određene poslove iz delokruga rada stečajnog upravnika, uz obavezu agencije kao poslodavca da mu isplaćuje naknadu u visini od 40.000,00 dinara i isplatu stvarnih troškova nastalih u vezi sa obavljanjem poslova iz ugovora u skladu sa zakonima. Aneksom 1 ugovora od 28.09.2006. godine, naknada je povećana na iznos od 60.000,00 dinara. Sa tužiocem ZZ ugovor je zaključen 25.04.2006. godine, sa tužiocem BB dana 15.07.2006. godine uz ugovorenu naknadu u visini od 60.000,00 dinara, sa tužiocem BB i DD Agencija za privatizaciju je zaključila pojedinačne ugovore o zastupanju u svojstvu poslodavca, koji su tipske sadržine, a tužioci su angažovani za zastupanje agencije u obavljanju određenih poslova u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Kompanije „Robne kuće Beograd“ a.d. za naknadu od 60.000,00 dinara. I tužioci ĐĐ i EE su bili angažovani od strane Agencije za privatizaciju. Agencija za privatizaciju je sa prvobitnim tužiocima u ovoj parnici II dana 13.06.2006. godine i JJ dana 23.07.2007. godine zaključila ugovore o obavljanju poslova u ime i za račun agencije u navedenom stečajnom postupku kojima ih je odredila za poverenike preko kojih obavlja poslove stečajnog upravnika. Njihova dužnost kao poverenika bila je da u ime i za račun agencije kao naručioca obavljaju poslove koji spadaju u dnevno operativno vođenje stečajnog postupka. Jedna od dužnosti poverenika bila je da naručiocu predlože lica koja će mu pomagati u izvršenju konkretnih poslova i da naručiocu pruže pomoć u zaključenju ugovora sa tim licima (član 3. tačka 5. ) ugovora. U članu 11. ugovora predviđena je obaveza agencije da povereniku isplati naknadu za rad i da mu naknadi stvarno nastale troškove, te da su nagrada i troškovi uređeni Pravilnikom o osnovu, kriterijumima i merilima za priznavanje prava na naknadu troškova i isplatu zarade za rad licima koja obavljaju poslove u ime i za račun Agencije za privatizaciju kao stečajnog upravnika, koji je sadržan u Aneksu C i koji je sastavni deo ugovora. Nagrada se obračunava u određenom procentu u iznosu nagrade dosuđene stečajnom upravniku odlukom stečajnog suda. U slučaju raskida ugovora poverenik ima pravo na srazmerni deo naknade, što se utvrđuje posebnim sporazumom. II je bio poverenik od zaključenja ugovora do 23.03.2007. godine, kada je ugovor raskinut, a JJ od 23.07.2007. godine do okončanja stečajnog postupka. Aneksom D od 09.10.2006. godine sa Prilogom 1. koji je zaključen između Agencije za privatizaciju i poverenika II, predviđeno je da isplata akontacije naknade troškova i isplate nagrade povereniku na mesečnom nivou u iznosu od 1.000 evra, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, kao i da će se iznos konačne naknade troškova i isplate nagrade umanjiti za iznos isplaćene akontacije. Ugovorne strane su se saglasile da naručilac 50% naknade troškova i nagrade koja pripada povereniku isplati povereniku na njegov račun, a preostalih 50% saradnicima poverenika u iznosu i na način predviđen Prilogom 1 aneksa, uz umanjenje za iznos isplaćene akontacije naknade troškova i isplate nagrade saradnicima poverenika, isplaćene u skladu sa posebnim ugovorom. U Prilogu 1. predviđena je isplata tužiocima ŽŽ, AA, ZZ, DD i BB 16,66% svakom od njih od ukupno utvrđenog iznosa za uplatu saradnicima poverenika. Poverenik JJ je sa Agencijom za privatizaciju zaključio dana 25.07.2007. godine Aneks D, a dana 28.09.2009. godine izmenu Aneksa D. Izmenama aneksa agencija kao nalogodavac obavezala se da 50% naknade troškova i nagrade koja pripada povereniku isplati saradnicima poverenika u iznosu i način predložen Prilogom br. 1, koji je sastavni deo aneksa. Ugovorne strane su se saglasile i da će se iznos konačne naknade i troškova umanjiti za iznos isplaćene akontacije naknade troškova i isplate nagrade saradnicima poverenika, isplaćen u skladu sa posebnim ugovorom. U Prilogu 1. predviđena je isplata tužiocima ĐĐ, BB, AA, ZZ, DD i EE svakom po 16,66% od ukupno utvrđenog iznosa za uplatu saradnicima poverenika. Tužioci su međusobno i sa poverenicima II i JJ zaključili sporazum dana 16.03.2012. godine kojom su utvrdili udeo svakog od njih u delu zarade za koji smatraju da imaju pravo kao lica koja su obavljala poslove u ime i za račun agencije kao stečajnog upravnika. Sporazumeli su se da od zbira pripadajućeg dela nagrade agenciji oduzme zbirni iznos akontacije isplaćene nagrade svakom ponaosob, a da se preostali iznos deli prema utvrđenom procentu za svakog ugovarača. U sporazumu je navedeno da je potpisan radi otklanjanja neizvesnosti koje postoje i koje bi mogle nastati na osnovu činjenica da su ugovarači u svojstvu lica koja obljavljaju poslove u ime i za račun agencije za privatizaciju kao stečajnog upravnika u različito vreme i u različitim ulogama zajednički radili u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Kompanija „Robne kuće Beograd“ a.d. koji stečajni postupak je zaključen rešenjem Trgovinskog suda u Beogradu od 15.12.2009. godine. Ovim sporazumom utvrđeno je da je udeo u nagradi II 15%, JJ 36,62%, tužilje AA 8,91%, BB 8,50%, ZZ 8,10%, DD 8,50%, ĐĐ 7,08%, EE 5,47% i ŽŽ 1,82%. Nakon pokretanja postupka u ovoj pravnoj stvari Agencija je dana 19.06.2012. godine odredila i obračunala nagrade poverenicima, u tom trenutku tužiocima JJ i II koji su potom povukli tužbu, i sa njima zaključila sporazum o međusobnom regulisanju prava i obaveza, po kojim im je isplatila preostali iznos nagrade za poslove vođenja stečajnog postupka. Sa II sporazum je zaključen 21.06.2012. godine i konstatovano da je poverenik u celosti isplaćen na osnovu naknade troškova u stečajnom postupku, a da u pogledu ugovorene nagrade za rad mu je već isplaćen ukupan bruto iznos od 1.273.301,00 dinara, a da se agencija obavezuje da mu na ime preostalog iznosa nagrade za rad po svim uslovima isplati dodatni bruto iznos od 9.572.344,48 dinara. Istog dana je zaključen sporazum i sa JJ kojim je konstatovano da je između potpisnika zaključena izmena Aneksa D, kao i da je aneksom i izmenama ugovoren način rasporedele isplate obračunate nagrade za rad i naknade troškova poverenika, između poverenika i njihovih saradnika. Konstatovano je da je poverenik u celosti isplaćen na osnovu naknade troškova i po tom osnovu nema potraživanje prema agenciji. U pogledu ugovorene nagrade za rad utvrđeno je da mu je akontacionim isplatama nagrada za rad već isplaćen ukupan bruto iznos od 5.660.251,45 dinara, a da mu je akontacionim isplatama nagrade za rad isplaćen ukupan bruto iznos od 3.410.131,00 dinara te da se agencija obavezuje da mu na ime preostalog iznosa nagrade za rad isplati dodatni bruto iznos od 19.646.251,87 dinara za dva stečajna postupka nad stečajnim dužnikom Kompanija „Robne kuće Beograd“ a.d. i Deoničarsko društvo „Robne kuće Beograd“ koji iznos je dat zbirno. Po oba sporazuma poverenici su prihvatili 40% od konačne nagrade (od maksimalno moguće nagrade u visini od 90%), a koja je isplaćena Agenciji za privatizaciju, kao stečajnom upravniku. Veštačenjem je utvrđen obračun potraživanja tužilaca.

Prvostepeni sud je tužbeni zahtev tužilaca odbio kao neosnovan sa obrazloženjem da tužioci nisu aktivno legitimisani u ovoj parnici, jer Aneks C i Aneks D ugovora koji su zaključeni između poverenika i agencije ne predstavljaju ugovore u korist trećeg lica u smislu člana 149. Zakona o obligacionim odnosima, jer poverenici s tim sporazumima nisu ugovarali potraživanje u korist tužilaca kao svojih saradnika, već je samo regulisan način na koji će agencija isplatiti deo nagrade poverenika tužiocima kao saradnicima. Osim toga, poverenici su sa Agencijom za privatizaciju postigli naknadno dogovor u pogledu isplaćene nagrade zaključivši sporazum od 21.06.2012. godine, pa je iznos nagrade koja pripada poverenicima utvrđen, priznat i isplaćen od strane agencije, zbog čega tužioci nisu legitimisani da osporavaju način tj. metodologiju obračuna iznosa obračunate isplaćene nagrade povereniku, niti da po tom osnovu potražuju više ili drugačije od onoga što je definisano sporazumom između poverenika i Agencije za privatizaciju. Oni ne mogu imati samostalno pravo usmereno ka Agenciji za privatizaciju, već je njihovo pravo kao saradnika samo bilo da učestvuju u deobi nagrade koja pripada poverenicima. Prvotužena, po nalaženju prvostepenog suda bila bi pasivno legitimisana u ovoj parnici, dok drugotužena nije u materijalno pravnom odnosu sa tužiocima i nije pasivno legitimisana.

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu prihvatajući argumentaciju prvostepenog suda sa obrazloženjem da između tužilaca i Agencije za privatizaciju, kao stečajnog upravnika nije uspostavljen dužničko – poverilački odnos što izričito proizilazi iz ugovora koji su oni zaključili sa agencijom kojima je predviđeno samo pravo na zaradu u vidu naknade i naknadu troškova, a ne i na nagradu, pa tužioci nemaju nikakvo pravo prema Agenciji za privatizaciju, odnosno njenim pravnim sledbenicima. Tužioci svoje potraživanje zasnivaju na Aneksu D i izmeni Aneksa D od 05.05.2009. godine koji su zaključeni između poverenika i agencije i kojima se agencija obavezala da od onog što povereniku pripada na ime nagrade 50% isplati povereniku, a preostalih 50% isplati poverenikovim saradnicima umanjeno za isplaćene akontacije. Po stanovištu drugostepenog suda, poverilac nagrade je isključivo poverenik, a odredbe aneksa da će isplatiti 50% nagrade koja pripada povereniku isplatiti njegovim saradnicima, ovde tužiocima, predstavlja u stvari sporazum o načinu isplate u smislu odredbe člana 305. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. O prigovoru nedostatka pasivne legitimacije drugostepeni sud je mišljenja da bi samo prvotužena bila pasivno legitimisana da tužiocima isplati tražene iznose.

Po nalaženju Vrhovnog suda, pogrešno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo- odredbu člana 305. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima nalazeći da tužioci nisu aktivno legitimisani u ovoj parnici.

Odredbom člana 305. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ispunjenje mora biti izvršeno poveriocu ili licu određenom zakonom, sudskom odlukom ugovorom između poverioca i dužnika ili od strane samog poverioca.

U konkretnom slučaju, agencija za privatizaciju je sa prvobitnim tužiocima u ovoj parnici i to II dana 13.06.2006. godine i JJ dana 23.07.2007. godine zaključila ugovore o obavljanju poslova u ime i za račun agencije u navedenom stečajnom postupku kojima ih je odredila za poverenike, preko kojih je obavljala poslove stečajnog upravnika. Aneksom D od 09.10.2006. godine sa Prilogom 1. koji je zaključen između Agencije za privatizaciju i poverenika II predviđeno je da će naručilac 50% naknade troškova i nagrade koja pripada povereniku isplatiti povereniku na njegov tekući račun, a preostalih 50% isplatiti saradnicima poverenika u iznosu i na način predviđen Prilogom 1 aneksa, uz umanjenje za iznos isplaćene akontacije naknade troškova i isplate nagrade saradnicima poverenika, isplaćene u skladu sa posebnim ugovorom. Poverenik JJ je sa Agencijom za privatizaciju zaključio dana 25.07.2007. godine Aneks D, a dana 08.08.2009. godine izmene Aneksa D kojima se agencija kao nalogodavac obavezala da 50% naknade troškova i nagrade koja pripada povereniku isplati saradnicima poverenika u iznosu i na način predviđen Prilogom 1 koji čini sastavni deo aneksa.

Agencija se kao nalogodavac upravo Aneksom D od 09.10.2006. godine i izmenom Aneksa D od 20.08.2009. godine obavezala da 50% naknade troškova i nagrade koja pripada poverenicima II i JJ isplati saradnicima poverenika na način predviđen Prilogom 1 koji čini sastavni deo aneksa. Na taj način se dužnik, pravni prethodnik tuženog u ovoj parnici, obavezao da će ispunjenje izvršiti licu određenom tim ugovorom, odnosno saradnicima poverenika, tužiocima u ovoj parnici, u smislu odredbe člana člana 305. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Zbog toga, po nalaženju ovog suda, tužioci imaju neposredno pravo na isplatu od agencije, prvotuženog u ovoj parnici, zbog čega su aktivno legitimisani, suprotno nalaženju drugostepenog suda.

Sa iznetih razloga, pobijana presuda je ukinuta u odnosu na prvotuženu i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje saglasno odredbi člana 416. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka u odnosu na drugotuženu, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 420. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan (stav prvi) i da se u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude (stav 6).

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, prema članu 28. stav 1. ZPP, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav jedan), a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav drugi).

U konkretnom slučaju revizija tužilaca u odnosu na drugotuženu izjavljena je protiv drugostepene odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužilaca, koje ne čini njihovo glavno potraživanje, to je revizija nedozvoljena.

Na osnovu izloženog, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, primenom člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić