Prev 299/2023 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 299/2023
18.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Jasmine Stamenković i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parncii tužioca GRANDEX DOO Beograd, čiji je punomoćnik Miško Dimitrijević, advokat u ..., protiv tuženog OTP LEASING DOO iz Beograda, radi utvrđenja ništavosti, vrednost predmeta spora 66.894,40 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda 5Pž 3810/22 od 03.11.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 18.5.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda 5Pž 3810/22 od 03.11.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda 5Pž 3810/22 od 03.11.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Beogradu 30P 9661/2021 od 21.3.2022. godine utvrđeno je da je apsolutno ništava odredba člana 3. Ugovora o finansijskom lizingu broj .. od 28.08.2015. godine koja glasi: „Troškovi obrade lizing ugovora: 555,84“. Obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznos od 66.894,40 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.08.2015. godine do isplate i obavezan je tuženi da tužiocu isplati troškove postupka u iznosu od 32.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 3810/22 od 03.11.2022. godine preinačena je prvostepena presuda i presuđeno tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtev da se utvrdi da je apsolutno ništava odredba člana 3. Ugovora o finansijskom lizingu broj .. od 28.08.2015. godine koja glasi: „Troškovi obrade lizing ugovora: „Troškovi obrade lizing ugovora: 555,84“, kao i zahtev za isplatu iznosa od 66.894,40 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 29.08.2015. godine. Obavezan je tužilac da tuženom nadoknadi parnične troškove u iznosu od 15.828,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca jer u konkretnom slučaju za to nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku. Nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava.

Drugostepenom presudom je pravnosnažno odbijen zahtev za utvrđenje ništavosti odredbe ugovora o finansijskom lizingu kojom je ugovorena obaveza plaćanja troškova obrade lizing ugovora, i posledično, odbijen je zahtev za isplatu iznosa koji je tužilac platio tuženom po ovom osnovu. Drugostepeni sud je primenom Odluke o minimalnim uslovima za zaključenje ugovora o finansijskom lizingu i o načinu iskazivanja lizing naknade i drugih troškova koji nastaju zaključenjem tog ugovora, utvrdio da Odluka predviđa različite obaveze davaoca lizinga u zavisnosti od svojstava primaoca lizinga, te kako je primalac lizinga, ovde tužilac, pravno lice, to je zaključak drugostepenog suda da tuženi nije imao obavezu da tužioca u formi prethodne informativne ponude upoznaje sa ovde spornom naknadnom, odnosno troškovima zaključenja ugovora o lizingu.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način odlučivanja i razloge na kojima je zasnovana drugostepena odluka, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nije potrebno novo tumačenje prava, ni ujednačavanje sudske prakse. Neosnovano je pozivanje revidenta na pravni stav o dozvoljenosti ugovaranja troškova kredita, usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 22.05.2018. godine, jer se taj stav ne odnosi na troškove lizing naknade. Sa tim u vezi, bez uticaja je i ukazivanje revidenta na odluke koje se odnose na troškove obrade kredita, a koje su zasnovane na navedenom pravnom stavu.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredaba člana 410. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11... 10/23) i odlučio da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena. Odredbom člana 480. stav 2. Zakona propisano je da, ako u odredbama ove glave nije drugačije propisano, u postupku u privrednim sporovima shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona. U privrednim sporovima, sporovi male vrednosti, po članu 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podneta dana 01.10.2021. godine, te da kao vrednost predmeta spora iznosi 66.894,40 dinara, radi se o privrednom sporu male vrednosti, u kom prema citiranoj odredbi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu izloženog i člana 413. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić