![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 28500/2023
29.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branke Dražić i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragica Đekić, advokat iz ..., protiv tuženog Udruženje osiguravača Srbije, Garantni fond, Beograd, čiji je punomoćnik Aleksandar Bosić, advokat iz ..., i umešača na strani tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja Mišović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1491/22 od 13.07.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 29.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1491/22 od 13.07.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1491/22 od 13.07.2022. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1491/22 od 13.07.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 4122/17 od 21.02.2020. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tužena na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 560.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 600.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 500.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 200.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 21.02.2020. godine do isplate, obavezan tužilac da na ime troškova parničnog postupka tuženom isplati iznos od 19.400,00 dinara, a umešaču iznos od 49.500,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23, u daljem tekstu: ZPP).
Tuženi je blagovremeno podneo odgovor na reviziju.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Ceneći razloge tužioca za odlučivanje o reviziji kao posebnoj, Vrhovni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni navedeni uslovi iz citirane zakonske odredbe da se dozvoli odlučivanje o reviziji kao posebnoj.
U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu za naknadu štete, u činjenično-pravnoj situaciji da je tužilac u nezgodi zadobio tešku telesnu povredu u vidu preloma butne kosti desne noge, tako što je traktor parkiran na uzbrdici iznenada krenuo unazad i zadnjim točkom prešao preko desne noge tužioca, na osnovu čega je zaključeno da ne postoji odgovornost tuženog, jer šteta nije nastala u saobraćajnoj nezgodi u kojoj je učestvovalo neosigurano motorno vozilo, odnosno upotrebom neosiguranog traktora u saobraćaju, već u šumi, te je tužbeni zahtev odbijen sa pozivom na odredbe člana 74. stav 1. Zakona o obaveznom osiguranju i člana 7. stav 1. tačka 82. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima. Institut izuzetne dozvoljenosti revizije rezervisan je za pitanja iz domena primene materijalnog prava.
Imajući u vidu navode iznete u reviziji i razloge na kojima su zasnovane presude nižestepenih sudova u primeni materijalnog prava i da je pobijanom presudom drugostepeni sud odlučio odgovarajućom primenom materijalnog prava prema utvrđenom činjeničnom stanju, to u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava.
Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 18.08.2017. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 1.860.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost pobijanog dela predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Kako sastav odgovora na reviziju nije trošak koji je neophodan za vođenje parničnog postupka, to je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka, o čemu je odlučeno u stavu trećem izreke rešenja, u skladu sa članom 165. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić