Rev 2582/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2582/2022
08.03.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Cvetković, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Vodovod“ Vranje, čiji je punomoćnik Aleksandra Stošić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 887/21 od 01.12.2021. godine, u sednici održanoj dana 08.03.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 887/21 od 01.12.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 887/21 od 01.12.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1942/19 od 01.03.2021. godine, stavom prvim izreke, ukinut je u celosti platni nalog Osnovnog suda u Vranju i to: Pl 711/19 od 09.09.2019 . godine za iznos glavnog duga od 6.000,00 dinara po računu br. 214/2019 od 13.05.2019. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.05.2019. godine do isplate i za troškove izdavanja platnog naloga u iznosu od 7.900,00 dinara; Pl 719/19 od 16.09.2019. godine za iznos glavnog duga od 6.000,00 dinara po računu broj 230/2019 od 13.05.2019. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od 21.05.2019. godine do isplate i za troškove izdavanja platnog naloga u iznosu od 7.900,00 dinara; Pl 824/19 od 19.09.2019. godine za iznos glavnog duga od 6.000,00 dinara po računu br. 236/2019 od 13.05.2019. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od 21.05.2019. godine do isplate i za troškove izdavanja platnog naloga u iznosu od 7.900,00 dinara; i Pl 825/19 od 19.09.2019. godine za iznos glavnog duga od 6.000,00 dinara po računu br. 237/2019 od 13.05.2019. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od 21.05.2019. godine do isplate, i za troškove izdavanja platnog naloga u iznosu od 7.900,00 dinara, i tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da na ime troškova parničnog postupka isplati tuženom iznos od 58.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 887/21 od 01.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. ZPP iz razloga što ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanju sudske prakse, niti za novim tumačenjem prava, imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva. Stoga nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, a ni za novim tumačenjem prava, jer je pitanje plaćanja advokatskih usluga, činjenično pitanje svakog konkretnog spora. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede postupka pred drugostepenim sudom ne predstavlja razlog zbog koga se posebna revizija može izjaviti. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba sa predlogom za izdavanje platnog naloga (radi isplate) podneta je 19.08.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 24.000,00 dinara i postupak je vođen po pravilima o sporu male vrednosti.

Kako je pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Zahtev tuženog za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan jer nisu bili nužni za vođenje ove parnice, u smislu člana 154. stav 1. ZPP.

Na osnovu člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić