![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 9515/2022
26.01.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Slavko Makaji, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 351/22 od 30.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 26.01.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 351/22 od 30.03.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 2553/20 od 13.10.2021. godine, prvim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženu da tužiocu na ime neosnovanog obogaćenja zbog manje isplaćene vrednosti oduzetog pirinča isplati iznos od 9.967.833,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2015. godine i da mu na ime izgubljene dobiti isplati iznos od 95.006.837,60 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2015. godine do isplate. Drugim stavom izreke odbijen je predlog tužioca za oslobađanje od obaveze plaćanja sudskih taksa. Trećim stavom izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 45.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 351/22 od 30.03.2022. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 2553/20 od 134.10.2021. godine. Drugim stavom izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), pa je ocenio da tužiočeva revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tčaka 2. ZPP, na koju Vrovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, krivični postupak vođen protiv tužioca zbog krivičnog dela nedozvoljene trgovine iz člana 174. stav 4. u vezi sa stavom 1. KZ RS, okončan je pravosnažnom oslobađajućom presudom K 239/0905 od 05.05.2009. godine. U toku krivičnog postpka tužiocu je oduzeta dokumentacija za otvaranje firme „Grace business corporation“ i 66.950 kg pirinča koji je po nalogu postupajućeg suda prodat u skladu sa pravilima izvršnog postupka, a dobijeni novčani iznos uplaćen je u depozit Prvog opštinskog suda u Beogradu. Po okončanju krivičnog postupka tužiocu je isplaćen novac dobijen prodajom oduzete robe u iznosu od 1.113.160,00 dinara i vraćena su mu dva pečata navedene firme čiji je on bio vlasnik, a čije sedište je registrovano u SAD.
U parnici Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14398/14 tužilac je tužbom podnetom dana 12.07.2011. godine tražio obavezivanje tužene Republike Srbije na naknadu štete u iznosu od 9.967.833,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2015. godine do isplate, ali je tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan zbog nedostatka aktivne legitimacije. Presuda P 14389/14 od 25.01.2016. godine potvrđena je presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3411/16 od 03.10.2017. godine, a tužiočeva revizija odbijena je kao neosnovana presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 1463/18 od 16.07.2020. godine.
U postupku Višeg suda u Beogradu P 371/14 tužbom podnetom dana 15.07.2011. godine tužilac je tražio obavezivanje Republike Srbije na naknadu štete po osnovu izgubljene dobiti usled prekida u poslovanju zbog vođenja krivičnog postupka. Presudom P 371/14 od 26.02.2015. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za obavezivanje tužene na isplatu iznosa od 95.600.837,60 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2015. godine, zbog nedostatka aktivne legitimacije. Navedena presuda potvrđena je presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3015/15 od 14.01.2015. godine, a tužiočeva revizija odbijena je kao neosnovana presudom Vrhovnog kasacionog suda Rev 633/16 od 04.05.2017. godine.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je shodno članu 294. i članu 295. ZPP ocenio da postoji identitet stranaka i predmeta spora u ovom postupku i u postupcima vođenim pred Višim sudom u Beogradu i Prvim osnovnim sudom u Beogradu, pravosnažno okončanim odbijanjem tužbenog zahteva, pa je zaključio da je osnovan prigovor presuđene stvari istaknut od strane tužene, usled čega je u fazi glavne rasprave, shodno članu 295. ZPP, o istaknutom zahtevu odlučio presudom.
Drugostepeni sud je prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda i osnovanim smatrao odbijanje tužbenog zahteva shodno članu 295. u vezi sa članom 294. stav 1. tačka 4. ZPP, jer osim identiteta stranaka u konkretnom slučaju postoji i identitet predmeta spora i identitet činjeničnog osnova na kome je tužba zasnovana.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, drugostepena odluka je zasnovana na pravilnoj primeni odredaba Zakona o parničnom postupku imajući u vidu da je članom 294. stav 1. tačka 4. ZPP propisano da se u slučaju postojanja pravnosnažne presuđene stvari tužba odbacuje u fazi njenog prethodnog ispitivanja, ali ukoliko nema dovoljnog osnova za donošenje odluke o nekom pitanju, koje se postavlja kao prethodno prilikom ispitivanja tužbe, shodno članu 295. ZPP odluka može biti doneta i naknadno, na pripremnom ročištu, odnosno na ročištu za glavnu raspravu ukoliko pripremno ročitše nije održano.
Kako je radi ocene osnovanosti prigovora presuđene stvari istaknutog od strane tužene bilo neophodno pribaviti spise Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14398/14 i spise Višeg suda u Beogradu P 371/14, te uvidom u iste utvrditi postojanje identiteta parničnih stranaka, istaknutog tužbenog zahteva i činjeničnog osnova navedenog u referatu tužbe, to je drugostepeni sud pravilno ocenio da nije bilo procesnih smetnji da se o osnovanosti istaknutog zahteva odluči meritornom drugostepenom presudom.
Na osnovu date pravne argumentacije shodno članu 414. stav 1. tačka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Marina Milanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić