Rev 2303/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2303/2022
12.10.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Biserke Živanović i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Lazarević, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ iz Beograda, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8772/2018 od 09.07.2020. godine, u sednici održanoj 12.10.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8772/2018 od 09.07.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8772/2018 od 09.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 31923/16 od 25.06.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati na ime naknade štete zbog nemogućnosti korišćenja kp .. KO ... površine 2791 m2 i to: za 2014. godinu, za 2015. godinu i za 2016. godinu po 265.033,36 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.06.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi (pogrešno označena kao tužilac) da tužilji (pogrešno označenoj kao tuženom) naknadi troškove parničnog postupka od 199.252,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 8772/2018 od 09.07.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u stavu drugom i predmet vraćen prvostepenom sudu u tom delu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Članom 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, ili ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. je propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada materijalne štete u vidu izgubljene koristi, zbog toga što je propuštanjem tuženog kao izvođača radova prilikom izgradnje autoputa, tužilji onemogućen pristup njenoj parceli koja je do tada korišćena kao poljoprivredno zemljište za uzgajanje povrtarskih i ratarskih kultura. Nižestepenim odlukama odlučeno je usvajanjem tužbenog zahteva. Vrhovni kasacioni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj, jer izneto pravno shvatanje po pitanju pasivne legitimacije tuženog i osnovanosti istaknutog prigovora zastarelosti potraživanja, kao i odluka o osnovanosti tužbenog zahteva su u skladu sa postojećom sudskom praksom nižestepenih sudova i revizijskog suda u primeni i tumačenju materijalnog prava relevantnog za presuđenje ove pravne stvari. Odluke na koje se tuženi poziva u reviziji ne odnose se na ocenu pasivne legitimacije na strani ovog tuženog u situaciji u kojoj je tuženi štetnik a što se u konkretnom slučaju ukazuje, dok utvrđeno činjenično stanje, koje se navodima revizije osporava, kao i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, ne predstavljaju razloge za izjavljivanje posebne revizije.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilja je podela 30.11.2016. godine, a vrednost predmeta spora pobijenog dela je 795.100,08 dinara.

S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić