![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1262/2024
31.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilja AA i maloletne BB, koju zastupa majka AA, obe iz ..., čiji je punomoćnik Nada Milosavljević, advokat u ..., protiv tuženog VV iz ..., selo ..., sa boravištem u Nemačkoj, čiji je punomoćnik Ninoslava Vasić, advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 350/23 od 31.08.2023. godine, u sednici veća održanoj 31.01.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
USVAJA SE revizija tuženog, UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 350/23 od 31.08.2023. godine i presuda Višeg suda u Beogradu 1P2 145/22 od 12.04.2023. godine, i predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Viši su u Beogradu je doneo presudu 1P2 145/22 dana 12.04.2023. godine, kojom je obavezao tuženog da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta BB, pored dosuđenog iznosa od 200 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan uplate, a koji iznos je utvrđen pravnosnažnom presudom Višeg suda u Beogradu 1P2 78/20 od 06.07.2020. godine, svakog 01. do 05. u mesecu, za tekući mesec, počev od 09.07.2020. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi plaća mesečno iznos od još 100 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan uplate, svakog 01. do 05. u mesecu za tekući mesec počev od 09.07.2020. godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, uplatom na jedan od označenih tekućih računa zakonskog zastupnika maloletnog deteta – majke AA koji se vode kod „Banke ...“; te obavezao tuženog da na ime troškova parničnog postupka tužiljama isplati iznos od 206.750,00 dinara.
Apelacioni sud u Beogradu je doneo presudu Gž2 350/23 dana 31.08.2023. godine, kojom je odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Višeg suda u Beogradu P2 145/22 od 12.04.2023. godine.
Protiv navedene drugostepene presude dozvoljenu i blagovremenu reviziju je izjavio tuženi, kojom presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, člana 374. stav 2. tačka 6., 8., 10. i 11. ZPP, i iz člana 374. stav 1. ZPP, učinjene pred drugostepenim sudom, te zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu po odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 ... 10/23 – dr. zakon) i zaključio da je revizija osnovana.
Pobijanom presudom pravnosnažno je odlučeno o obavezi tuženog da kao otac doprinosi izdržavanju maloletnog deteta, tužilje AA, iznosom od po 100 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan uplate mesečno, počev od 09.07.2020. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, pored iznosa njegovog doprinosa izdržavanju o kome je presuđeno pravnosnažnom presudom Višeg suda u Beogradu 1P2 78/20 od 06.07.2022. godine, od po 200 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan uplate, mesečno.
Odluka je doneta na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za pravilnu primenu materijalnog prava.
Pobijana presuda doneta je na osnovu činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostepeni sud, prema kome AA živi u majčinom stanu, sa majkom i sa maloletnom tužiljom BB. U radnom odnosu je i ostvaruje zaradu od 32.000,00 do 34.000,00 dinara mesečno. Njena majka je penzioner sa mesečnom penzijom od oko 30.000,00 dinara. Zajedno plaćaju račune za struju, telefon i druge troškove stanovanja, koji mesečno iznose oko 10.000,00 do 15.000,00 dinara. Maloletna tužilja ide u vrtić počev od septembra 2020. godine. Troškovi vrtića su 2.800,00 dinara. Dobrog je zdravstvenog stanja, a nema dodatnih aktivnosti. Tuženi živi i radi u Nemačkoj, a za vreme trajanja vanbračne zajednice sa tužiljom ostvarivao je zaradu od 3.200 evra neto, s tim što je 550 evra plaćao zakup stana. Ima još jedno dete starosti 17 godina, za koje redovno plaća alimentaciju. Neto zarada tuženog za period od novembra 2022. godine do januara 2023. godine zaključno, mesečno iznosi 1.576,41 evro, 837,09 evra i 1.938,11 evra, u zavisnosti od časova rada ostvarenih u toku meseca. Mesečne potrebe maloletne BB iznose 50.000,00 dinara.
Utvrđeno činjenično stanje nedovoljno je za pravilnu primenu odredbe člana 160. Porodičnog zakona, prema kome se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca izdržavanja i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja. Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine i prihoda i drugih okonosti od značaja za određivanje izdržavanja. Mogućnost dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koja kao naknadu za hranjenike, odnosno za lica na porodičnom smeštaju, koju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom. Prema članu 162. stav 3. Porodičnog zakona, ako je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da mu omogući najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.
Prema razlozima drugostepene presude, prilikom odmeravanja visine doprinosa tuženog izdržavanju maloletne tužilje sud je vodio računa o uobičajnim potrebama maloletne tužilje, kao poverioca izdržavanja. Međutim, ovaj razlog drugostepene odluke nema utemeljenje u utvrđenom činjeničnom stanju. Zaključak da su mesečne potrebe maloletne tužilje 50.000,00 dinara, nema utemeljenja u utvrđenim činjenicama koje bi bile od značaja, jer je jedina potreba maloletne tužilje kao poverioca izdržavanja utvrđena za troškove vrtića, od 2.800,00 dinara. Prema tome, osnovani su navodi revizije tuženog da je prvostepeni sud paušalno, bez utvrđenja mesečnih potreba deteta, obavezao tuženog na plaćanje na ime doprinosa izdržavanja maloletnoj tužilji još po 100 evra mesečno preko iznosa od 200 evra, odnosno 300 evra mesečno.
Iz tih razloga, je ukinuta prvostepena i drugostepena presuda, i predmet vraćen na ponovno suđenje, po odredbi člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
U ponovljenom postupku prvostepeni sud će, rukovodeći se načelima propisanim Porodičnim zakonom, istražnim načelom i najboljim interesima deteta, utvrditi relevante činjenice o potrebama maloletne tužilje, na osnovu čega će oceniti potreban doprinos tuženog izdržavanju deteta, vodeći računa o dokazanim mogućnostima oba roditelja, njihovim ličnim potrebama i obavezi izdržavanja drugog deteta tuženog, odnosno drugim okolnostima od značaja za izdržavanje, ceneći i to da je svakodnevna briga i angažovanje oko maloletnog deteta na majci.
U ponovljenom postupku prvostepeni sud će doneti odluku o troškovima celog postupka po odredbi člana 165. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić