![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16391/2023
07.02.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Milošević, advokat iz ..., protiv tuženih BB, VV, čiji je punomoćnik za prijem pismena GG i GG, svi iz ..., koje zastupa punomoćnik Stevan Jakovljević, advokat iz ..., radi predaje u posed, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3047/22 od 28.12.2022. godine, u sednici održanoj 07.02.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženih VV i GG, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3047/22 od 28.12.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 1297/20 od 02.11.2020. godine, odbijen je tužbeni zahtev da se obavežu tuženi BB, VV i GG da tužiocu predaju u državinu nekretnine upisane u listu nepokretnosti broj .. KO ..., kat. parcela broj .., zemljište pod zgradom – objektom broj 1, površine 85m², zemljište uz zgradu – objekat od 5 ari 0m², njiva prve klase od 5 ari i 27m² i kat. parcele broj .., njiva prve klase od 3 ara i 16m², sve u ulici ... broj .. u prirodi porodična stambena zgrada na navedenoj adresi. Obavezani su tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 61.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Odbijen je zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđenih troškova parničnog postupka u periodu od presuđenja do izvršnosti presude.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3047/22 od 28.12.2022. godine, stavom prvim izreke, žalba tužioca je usvojena i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P 1297/20 od 02.11.2020. godine, u delu u kojem je u odnosu na tužene VV i GG odbijen tužbeni zahtev i odlučeno o troškovima parničnog postupka, preinačena tako što su obavezani navedeni tuženi da tužiocu predaju u državinu nekretnine opisane u listu nepokretnosti broj .. KO ... katastarske parcele br. .., zemljište pod zgradom – objektom broj 1, površine 85m², zemljište uz zgradu – objekat od 05 ari 00m², njiva prve klase od 05 ari i 27m² i kat. parcele broj .., njiva prve klase od 03 ara i 16m², sve u ulici ... broj .. u prirodi porodična stambena zgrada na navedenoj adresi, kao i da mu na ime naknade troškova parničnog postupka pored iznosa dosuđenog prvostepenom presudom isplate još iznos od 7.500,00 dinara (ukupno 69.300,00 dinara) sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 19.800,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi VV i GG su izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je utvrdio da revizija tuženih nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a bitne povrede na koje se u reviziji ukazuje nisu razlozi zbog kojih se može izjaviti posebna revizija.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je vlasnik nepokretnosti upisanih u list nepokretnosti broj .. KO ... – kat. parc. .. zemljište pod zgradom – objektom broj 1, površine 85m², zemljište uz zgradu – objekat od 05 ari 00m², njiva prve klase od 5 ari i 27m² i kat. parc. broj .., njiva prve klase od 3 ara i 16m², sve u ulici ... broj .. u prirodi porodična stambena zgrada. Navedene nepokretnosti tužilac kao kupac je stekao u izvršnom postupku koji je sprovođen protiv izvršnog dužnika BB. Tužilac nije uveden u posed nepokretnosti pa se obratio tuženima opomenom od 29.08.2018. godine sa zahtevom da se tuženi isele i predaju mu nepokretnost u posed. Tuženi po ovoj opomeni nisu postupili. U predmetnoj kući tuženi više ne žive. BB koji je u međuvremenu preminuo i GG iznajmili su kuću u ..., a njihov sin VV živi u inostranstvu. VV je otpočeo izgradnju kuće u istom dvorištu i na plac je ostavio građevinski materijal.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev nalazeći da tuženi više ne žive na toj nepokretnosti. U kući nije bilo struje niti drugih uslova za život, a žive od socijalne pomoći koja iznosi 13.500,00 dinara. Iako nisu predali ključ od predmetne nepokretnosti – kuće, to proizlazi da zbog iseljenja tuženih iz predmetne nepokretnosti je tužbeni zahtev neosnovan.
Drugostepeni sud nije prihvatio ovakvu pravnu argumentaciju prvostepenog suda nalazeći da je shodno članu 37. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa tužbeni zahtev tužioca osnovan. Ovo iz razloga što iseljenje iz nepokretnosti samo za sebe ne znači predaju državine shodno citiranom propisu. Okolnost da tuženi ne žive u predmetnoj kući ne vodi zaključku da oni više nemaju faktičku vlast na nepokretnosti budući da nisu dokazali niti su utvrdili da su nepokretnost ispraznili od svojih stvari i da su ključ od kuće predali tužiocu lično ili putem trećeg lica. Stoga tužilac ima pravo na podnošenje reivindikacione tužbe shodno citiranom propisu pa je preinačio prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtev tužioca u odnosu na tužene VV i GG.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je drugostepeni sud postupio kada je preinačio prvostepenu odluku. Član 37. Zakona o svojinskopravnim odnosima propisuje da vlasnik može tužbom zahtevati od držaoca povraćaj individualno određene stvari. Pravilan je zaključak drugostepenog suda da okolnost da su se tuženi u međuvremenu iselili (tuženi BB je u međuvremenu preminuo), ne znači da tuženi još uvek nemaju faktičku vlast na nepokretnosti jer nisu dokazali da su izneli svoje stvari niti da su ključ od objekta predali tužiocu ili trećem licu. Manifestacija prava svojine podrazumeva i okolnost da vlasnik stvari može da uđe u nepokretnost (u ovom slučaju objekat) i parcelu, i da iste koristi. Tuženi nisu predali ključ tužiocu iako su se iselili u toku trajanja postupka pa je pravilan zaključak drugostepenog suda da tužilac osnovano podnosi reivindikacionu tužbu protiv tuženih koji su bez pravnog osnova su u državini te nepokretnosti. Držanje ključa od objekta iako neko ne živi u istome, podrazumeva da je lice koje poseduje ključ je u državini istog jer je državina faktičko stanje a ne pravni osnov.
Iz napred iznetog proizlazi da je drugostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić