![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2492/2022
06.04.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Zorana Hadžića i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danica Vignjević, advokat iz ..., protiv tuženog DTD „Ribarstvo“ DOO Bački Jarak, čiji je punomoćnik Ivana Zotović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3609/21 od 29.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 06.04.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3609/21 od 29.03.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3609/21 od 29.03.2022. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2606/21 od 23.09.2021. godine, tako što je usvojen tužbeni zahtev i poništeno rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužiocu broj ../17 od 28.12.2017. godine i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 157.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate (stav prvi izreke). Odbačena je tužba u delu zahteva da se sud obaveže da tužioca rasporedi na radno mesto „...“ ili drugo odgovarajuće radno mesto prema vrsti i stepenu njegove stručne spreme (stav drugi izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu odredbe člana 408. Zakona parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 18/20 – u daljem tekstu: ZPP) i našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je sa tuženim bio u radnom odnosu počev od 01.09.2004. godine. Prema aneksu ugovora o radu od 20.09.2017. godine obavljao je poslove „...“. Ugovorom o radu predviđeno je da poslodavac zaposlenom može otkazati ugovor o radu iz razloga predviđenih Zakonom o radu, Pravilnikom o radu i ako zaposleni učini povredu radne obaveze, pored ostalog, dođe na rad pod uticajem alkohola ili drugih sredstava zavisnosti ili unese ili konzumira takva sredstva u toku radnog vremena i necelishodno, nemarno i neodgovorno koristi sredstva rada. Obavljajući poslove za tuženog, tužilac je upravljao viljuškarom radi istovara sirovina, slaganja poluproizvoda i proizvoda u magacine i vršio utovar robe.
Dana 09.11.2017. godine prilikom dolaska na rad u 07,15 časova tužilac je prošao redovnu proceduru alkotestiranja, kao i ostali zaposleni kod tuženog. Testiranje je izvršeno ispravnim aparatom dreger koji je pokazao 0,00 aklkohola u organizmu. Navedenog dana tužilac je obavljao poslove svog radnog mesta oko 10,30 časova i dobio nalog da ode u drugi pogon udaljen 500 metara od pogona u kojem je do tada radio, kako bi pomogao drugim zaposlenima. Prilikom izlaska tužilac je ponovo podvrgnut alkotestiranju putem dreger aparata i test je ponovo bio negativan. Nakon obavljenog posla i povratka tužilac je ponovo alkotestiran od strane ovlašćenog zaposlenog, ali je tom prilikom utvrđeno prisustvo alkohola od 0,14 promila. Tuženi je u vezi sa tim postupio u skladu sa odredbama Pravilnika i obavestio poslovođu i rukovodioce proizvodnje. Tužilac je zatim u prisustvu navedenih lica ponovo alkotestiran i u 10,50 časova istim aparatom uz pomoć plastičnog sterilnog usnika kojim je utvrđen isti rezultat od 0,14 promila alkohola u krvi. Tužilac je izložen testiranju na prisustvo alkohola u krvi u KC Vojvodina, Institutu za sudsku medicinu. Tužiocu je uzorkovana krv u 12,20 časova i tada je utvrđeno da tužilac u krvi imao 0,04 promila alkohola, što je zatim konstatovano u izveštaju o ekspertizi alkohola od 15.11.2017. godine.
Tuženi je tužioca udaljio sa rada 09.11.2017. godine u trajanju od najduže 3 meseca. Dana 17.11.2017. godine tuženi je tužioca upozorio o razlozima za otkaz ugovora o radu, jer je dana 09.11.2017. godine učinio povredu radne discipline predviđene članom 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu i to zbog upotrebe alkohola u toku radnog vremena, koje ima ili može imati uticaj na obavljanje posla, povredu radne obaveze utvrđene članom 11. stav 1. tačka 12. Ugovora o radu, jer je konzumirao alkohol u toku radnog vremena, čime je učinio i povrede radne discipline predviđene članom 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, jer je takvo ponašanje zaposlenog neprihvatljivo zbog čega su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu. Upozorenje je sadržalo obaveštenje tužiocu da se može izjasnti u roku od 8 dana od dana prijema upozorenja i da može predložiti mišljenje sindikata čiji je član. Tužilac je upozorenje primio 21.11.2017. godine. Dana 07.12.2017. godine tuženi je dopunski upozorio tužioca o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu jer je 06.09.2017. godine oko 14,45 sati upravljajući viljuškarom u objektu fabrike riblje hrane udario zaposlenog BB i tom prilikom mu naneo lake telesne povrede u vidu nagnječenja leve noge čime je učinio povredu radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, člana 30. stav 1. tačka 1. Pravilnika i člana 11. stav 6. ugovora o radu sa pripadajućim aneksima - nesavesno ili nemarno izvršavanje radnih obaveza te člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu u vezi sa članom 30. stav 1. tačka 2. Pravilnika - necelishodno i neodgovorno korišćenje sredstava rada i da je takvim ponašanjem učinio i povredu radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu. Ovakvo ponašanje je neprihvatljivo za poslodavca, s obzirom da je narušeno poverenje poslodavca prema zaposlenom, zbog čega zaposlenom ne može poveriti dalje obavljanje poslova za koje je zaključio ugovor o radu, što sve čini otkazne razloge u skladu sa članom 179. stav 2. i članom 179. stav 3. Zakona o radu, pa pošto je obavešten da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu o tome se može izjasniti u roku od 8 dana i predložiti mišljenje sindikata čiji je član. Dopunsko upozorenje je tužiocu dostavljeno 08.12.2017. godine. Tužilac se nije izjasnio na upozorenje.
Dana 28.12.2017. godine tuženi je doneo rešenje o otkazu ugovora o radu broj ../17 kojim je tužiocu otkazao ugovor o radu broj .. od 26.09.2014. godine sa pripadajućim aneksima.
Viljuškar kojim je tužilac upravljao nije imao fabrički ugrađene retrovizore ni zvučni signal, već samo običnu sirenu. Obaveza je tužioca bila da se kreće polako i da se uveri da ispred ili iza viljuškara nema nikoga. Tužilac je prošao obuku za bezbedan rad i posedovao uverenje o osposobljenosti radnika za vršenje poslova rukovalac sredstvom unutrašnjeg transporta viljuškarom izdat od strane nadležnog organa.
Utvrđena vrednost alkohemije kod tužioca određena dregerom od 0,14 miligrama i nađena vrednost alkohola u krvi od 0,04 mg/ml u vezi alkotestiranja provedenog 09.11.2017. godine nije imala uticaja na psihofizičke sposobnosti tužioca da bezbedno upravlja viljuškarom. Prema pravilima medicinske struke koja su opšte prihvaćena kada je u pitanju eliminacija alkohola iz organizma uzeta je srednja vrednost da se za jedan sat eleminiše 0,15 mg/ml. Kako je prošao 1 sat i 30 minuta ta vrednost bi bila veća za eliminisanu količinu alkohola iz organizma i iznosila bi 0,19 mg/ml poređena sa vrednostima dobijenim putem dregera. Alkohemija od 0,14 mg može biti posledica drugog uzroka osim konzumiranja alkoholnog pića. Utvrđena količina alkohola u krvi tužioca navedenog dana može biti posledica konzumiranja hrane, poremećaja jetrenih funkcija, šećerne bolesti i slično. Merenje putem dregera nije potpuno pouzdana metoda utvrđivanja prisustva alkohola u krvi u odnosu na merenje vađenjem krvi koja je 100% pouzdana.
Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da treba odbiti tužbeni zahtev tužioca da se poništi rešenje o otkazu ugovora o radu jer je Pravilnikom o radu od 14.10.2014. godine regulisan kao otkazni razlog, upotreba alkohola u toku radnog vremena, a kontrolom alkohola utvrđeno prisustvo alkola iznad 0,00 promila. U odnosu na događaj od 06.09.2017. godine prvostepeni sud je zaključio da poslodavac nije dokazao da je postojala krivica tužioca za povređivanje drugog zaposlenog, niti da je tužilac svojim radnjama nesavesno ili nemarno izvršavao radne obaveze, odnosno necelishodno i neodgovorno koristio sredstva rada, iz kojih razloga nisu ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu.
Drugostepeni sud je, nakon održane rasprave u smislu odrebe člana 383. stav 4. ZPP, preinačio prvostepenu presudu tako što je usvojio tužbeni zahtev i poništio rešenje tuženog o otkazu ugovrora o radu i obavezao tuženog da tužioca vrati na rad.
U ovoj pravnoj stvari ne dovodi se u pitanje primena Pravilnika o radu tuženog od 14.10.2014. godine i Pravilnika o postupku kontrole prisustva alkohola i drugih opojnih sredstava u organizmu zaposlenih od 24.10.2017. godine i da je stoga i najmanja količina alkohola u organizmu, uzrokovana krivicom zaposlenog, razlog za otkaz ugovora o radu, bez obzira da li je uticala ili mogla uticati na radnu sposobnost zaposlenog.
Revizijom se pobija činjenični zaključak drugostepenog suda da tužilac nije konzumirao alkohol.
Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda pravilno je drugostepeni sud, nakon sprovedene rasprave i u postupku ponovljenih dokaza, utvrdio da alkohol u krvi tužioca nije posledica konzumiranja alkohola od strane tužioca, pa se ne može primeniti otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu, Pravilnika o radu tuženog od 14.10.2014. godine i člana 11. stav 1. tačka 12. Ugovora o radu. Iz nalaza veštaka, a u kontekstu sa ostalim izvedenim dokazima, drugostepeni sud je pravilno zaključio o tome da bi količina alkohola u krvi tužioca iznosila 0.19 mg/ml nakon 1 sat i 30 minuta, nakon merenja dregerom, da su činjenice iz rešenja o otkazu ugovora o radu tačne, a alkoholemija od 0,14 mg/ml odnosno 0,04 mg/ml može biti posledica drugog uzroka konzumiranja hrane, poremećaja jetrenih funkcija, šećerne bolesti i sl.
Neosnovani su navodi revidenta da drugostepeni sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje. Drugostepeni sud je pravilno ocenio izvedene dokaze i pravilno utvrdio činjenično stanje da tužilac nije konzumirao alkohol. U odsustvu dokaza na okolnost da je tužilac popio alkohol i pri nespornoj činjenici da mu je tog dana dva puta kontrolisana količina alkohola u organizmu putem dregera sa negativnim rezultatom (u 7,15 sati i 10,30 sati), te prihvaćenim nalazom veštaka da tako mala količina alkohola od 0,14 mg/ml odnosno 0.04 mg/ml može biti posledica drugog uzroka, takav zaključak je pravilan.
Iz svega iznetog odlučeno je kao u izreci ove presude na osnovu odredbe člana 414.stav 1. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić