Rev2 875/2022 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 875/2022
20.09.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Kukureković, advokat iz ..., protiv tuženog Opštine Kosovo Polje, koju zastupa Gradski pravobranilac u Prištini, radi isplate razlike zarade, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4803/21 od 18.11.2021. godine, u sednici održanoj 20.09.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 4803/21 od 18.11.2021. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tuženog i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 224/20 od 08.07.2021. godine.

OBAVEZUJE SE tuženi da tužilji naknadi troškove revizijskog postupka od 28.050,00 dinara, u roku od osam dana od dana prijema prepisa presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 224/20 od 08.07.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je tuženi obavezan da joj na ime naknade neisplaćene razlike između pripadajuće minimalne i isplaćene zarade isplati za period od 01.01.2016. godine do 31.12.2019. godine ukupan iznos od 46.004,19 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa i to počev od poslednjeg dana u mesecu za prethodni mesec do konačne isplate, u roku od osam dana. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete u visini razlike pripadajućeg i isplaćenog dodatka na zaradu prema Zaključku Vlade RS 05 broj 120- 335/2007-14 od 25.12.2008. godine isplati za period od 01.01.2016. godine do 31.12.2019. godine, ukupan iznos od 27.262,43 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose počev od poslednjeg dana u mesecu za prethodni mesec pa do konačne isplate u roku od osam dana. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 58.980,00 dinara u roku od osam dana od dana prijema presude, a ukoliko tuženi ne isplati troškove u navedenom roku, obavezuje se da plati zakonsku zateznu kamatu od dana pravnosnažnosti presude pa do isplate.

Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž1 4803/21 od 18.11.2021. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Osnovnog suda u Leskovcu P1 224/20 od 08.07.2021. godine tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime naknade štete u visini razlike između minimalne zarade i isplaćene zarade isplati iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, na način naveden u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud obaveže tuženog da joj na ime naknade štete u visini razlike između pripadajućeg i isplaćenog dodatka na zaradu prema Zaključku Vlade Republike Srbije 05 broj 120-335/2007-14 od 25.12.2008. godine isplati iznose sa zakonskom zateznom kamatom, na način naveden u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 40.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, iz svih zakonskih razloga.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20) i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u radnom odnosu na neodređeno vreme u Gradskoj upravi za mesnu samoupravu i opštu upravu grada Prištine u zvanju „viši referent“. Tužilji je određen koeficijent za obračun i isplatu plate od 10,05 dinara, sa uvećanjem koeficijenta za ostvareni radni staž, i uvećanjem od 50% prema Zaključku Vlade Republike Srbije od 25.12.2008. godine. Veštačenjem je utvrđena razlika između zarade u visini minimalne zarade i osnovne plate bez uvećanja od 50% tako da obračunata razlika od 01.01.2016. do 31.12.2019. godine iznosi 48.014,19 dinara, a razlika u visini tzv. „kosovskog dodatka“ iznosi 27.262,43 dinara. Prema drugoj varijanti obračuna, prema podacima o visini minimalne zarade sa minulim radom i osnovne zarade obračunate i isplaćene tužilji, sa minulim radom i uvećanjem od 50% na ime tzv. „kosovskog dodatka“, utvrđena je negativna razlika odnosno plata koju je tužilja primila je veća u odnosu na minimalnu zaradu.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je tužbeni zahtev tužilje usvojio i tuženog obavezao da joj naknadi štetu u visini razlike između pripadajuće minimalne i isplaćene zarade i u visini razlike između pripadajućeg i isplaćenog dodatka na zaradu prema Zaključku Vlade RS 05 broj 120- 335/2007-14 od 25.12.2008. godine, nalazeći da osnovna plata zaposlenog za puno radno vreme i standardni učinak ne može biti niža od minimalne zarade. Budući da je tužilja u spornom periodu ostvarila i pravo na dodatak na zaradu shodno Zaključku Vlade RS od 25.12.2008. godine, koji dodatak je, prema nalazu i mišljenju veštaka, u pojedinim mesecima bio niži od propisanog, prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev tužilje osnovan.

Drugostepeni sud je, preinačio presudu prvostepenog suda tako što je tužbeni zahtev tužilje odbio, kako na ime naknade štete u visini razlike između pripadajuće minimalne i isplaćene zarade, tako i na ime naknade štete u visini razlike između pripadajućeg i isplaćenog uvećanja zarade prema Zaključku Vlade RS 05 broj 120- 335/2007-14 od 25.12.2008. godine, imajući u vidu da je zarada koju je ona primila, sa minulim radom i uvećanjem od 50% na ime tzv. „kosovskog dodatka“ po osnovu Zaključka Vlade, isplaćena u višem iznosu u odnosu na obračunatu minimalnu zaradu, sa uvećanjem po osnovu minulog rada. Po mišljenju drugostepenog suda, obezbeđenim sredstvima iz budžeta i isplatom u skladu sa Zaključkom Vlade, tužilji je isplaćena plata u visini minimalne zarade, zbog čega je, po mišljenju drugostepenog suda, tužbeni zahtev tužilje neosnovan.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo.

Odredbom člana 5. stav 2. Zakona o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“ br. 113/17 i 86/19), propisano je pravo na isplatu minimalne zarade.

Odlukom Vlade Republike Srbije, Zaključkom 05 broj 120-335/2007-14 od 25.12.2008. godine, prihvaćena je informacija o obračunu i isplati plata, zarada i naknada zaposlenima u organima, organizacijama, javnim službama i javnim preduzećima sa teritorije KiM, tako da, prema zaključcima koji su doneti do tog momenta, zaposleni koji žive i rade na teritoriji KiM primaju uvećanu zaradu, ali je saglasno Zakonu o budžetskom sistemu, procenat uvećanja zarade odnosno plate od 100% zamenjen procentom od 50%.

U konkretnom slučaju, tužilji je plata obračunata u nižem iznosu od minimalne zarade, pa je na taj iznos vršeno uvećanje od 50% mesečno.

Po oceni Vrhovnog suda, takav obračun nije pravilan.

Tužilja ima pravo na isplatu plate u visini minimalne zarade i pravo na uvećanje od 50% obračunato na taj iznos. Isplaćena ukupna zarada tužilji sa tzv. „kosovskim dodatkom“ u spornom periodu je više od minimalne zarade, ali je niža od iznosa koji se dobija obračunom plate u visini minimalne zarade uz uvećanje od 50% mesečno. Zbog toga je pravilan zaključak prvostepenog suda da tužilja ima pravo na utuženu razliku zarade, a pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav 1. i 154. Zakona o parničmom postupku.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke, doneo primenom odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Odluku o troškovima revizijskog postupka, sadržanu u stavu drugom izreke, Vrhovni sud je doneo primenom odredbe člana 165. stav 2. u vezi člana 153. stav 1. i člana 154. Zakona o parničnom postupku. Tužilji su priznati troškovi revizijskog postupka na ime angažovanja punomoćnika – advokata za sastav revizije 18.000,00 dinara, primenom važeće Advokatske tarife („Službeni glasnik RS“ broj 37/21) i za sudske takse na reviziju od 4.020,00 dinara i odluku po reviziji od 6.030,00 dinara, primenom važeće Taksene tarife.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić