Rev2 515/2022 3.5.15.4; otkaz od strane poslodavca

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 515/2022
13.12.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Enike Veg, advokat iz ..., protiv tuženog „8. mart“ d.o.o. Subotica, čiji je punomoćnik Damir Petrović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o revizijama tužioca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 423/21 od 09.08.2021. godine, u sednici održanoj 13.12.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovane revizije tužioca izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 423/21 od 09.08.2021. godine

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici P1 1244/18 od 06.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog br. .. od 15.06.2018. godine o otkazu ugovora o radu od 14.08.2006. godine, da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete u vidu izgubljenih zarada usled nezakonitog prestanka radnog odnosa za period od 12.07.2018. godine do 30.04.2020. godine isplati iznos od 2.138.912,27 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dospelosti do 31.05.2020. godine u iznosu od 195.818,24 dinara, ukupno 2.334,750,51 dinar, sa zakonskom zatenom kamatom na iznos od 2.138.912,27 dinara počev od 01.06.2020. godine do isplate, da tužiocu umesto vraćanja na rad isplati naknadu štete u iznosu od 12 mesečnih neto zarada, odnosno iznos od 1.005.625,92 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate, te da na iznos neto osnovice od 2.138.912,27 dinara obračuna i uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje nadležnim organima tog osiguranja i to: doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje i doprinose za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje, u visini na dan uplate, saglasno Zakonu u doprinosima za obavezno socijalno osiguranje. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 145.650,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 423/21 od 09.08.2021. godine, odbio žalbu tužioca i potvrdio presudu Osnovnog suda u Subotici P1 1244/18 od 06.10.2022. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio revizije zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) u vezi sa odredbom člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23) i ocenio da revizije nisu osnovane.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a bitna povreda iz odredbe člana 407. stav 1. tačka 3. u vezi sa odredbama člana 374. stav 1. u vezi sa članovima 228, 229. stv 1. i 231. stav 1. i 2. ZPP, na koju se revizijom ukazuje, je bez uticaja budući da se na ovaj način u stvari osporava ocena dokaza i shodno tome činjenično stanje, a što ne predstavlja revizijski razlog budući da se ne radi o slučaju iz člana 403. stav 2. ZPP .

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio kod tuženog u radnom odnosu na neodređeno vreme na radnom mestu šef ..., na osnovu zaključenog ugovora o radu od 14.08.2006. godine. Rešenjem tuženog od 15.06.2018. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze ometanja drugog zaposlenog u izvršavanju radnih obaveza, netačnog iznošenja činjenica kojima se vređa zaposleni ili umanjuje njegov ugled, zbog ponašanja koje je takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, predviđenih odredbom člana 18. stav 2. tačka 3. alineja 9. ugovora o radu i odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, pa mu je radni odnos prestao 11.07.2018. godine dostavljanjem navedenog rešenja. U obrazloženju rešenja je navedeno da je tužilac dana 15.03.2018. godine u telefonskom razgovoru uputio zaposlenom BB pogrdne reči, pretnje i psovke vulgarne sadržine, te vređao zaposlenog i njegovo dostojanstvo. U periodu od oktobra 2017. godine do januara 2018. godine tužilac je vršio konstantan psihički pritisak na zaposlenu VV i to tako što je tokom radnog vremena i izvršenja radnih zadataka zaposlenu vređao rečima da je „debil“, „ludak“, pisao pomenutoj zaposlenoj uvredljive poruke na službenom računaru kako ne zna da radi, zvao je van radnog vremena i zahtevao da se izvrše poslovi koji nisu imali nikakvog smisla, direktoru društva namerno iznosio netačne informacije o radu zaposlene i što je u periodu od oktobra 2017. godine do marta 2018. godine konstantno ponižavao i vređao zaposlenu GG i to tako što je tokom radnog vremena nazivao pogrdnim imenima, odnosno da je „debil“, „moron“, „kreten“, „budala“, „nesposobna za rad“, što je kod nje stvorilo veliki psihički stres koji je uticao na kvalitet rada i zadovoljstvo na radu. Takvim ponašanjem svojom kricivom učinio je povredu radne obaveze predviđenu odredbom člana 18. tačka 3. stav 2. alineja 9. ugovora o radu i povredio radnu disciplinu a koje ponašanje je takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca u smislu člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu. Pre donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu, tuženi je tužiocu dostavio upozorenje od 15.06.2018. godine, na koje se tužilac izjasnio i osporio navode iz upozorenja kao neistinite.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su tužbeni zahtev tužioca odbili, zaključivši da su se u radnjama tužioca stekli elementi povrede radne discipline iz člana 81. stav 3. tačka 11. Kolektivnog ugovora tuženog, a za koju povredu je tužiocu u pravilno i zakonito sprovedenom postupku izrečena mera prestanka radnog odnosa pobijanim rešenjem o otkazu ugovora o radu, tako što mu je omogućeno pravo na odbranu dostaljanjem upozorenja u skladu sa odredbom člana 180. Zakona o radu. Sledstveno tome, neosnovan je i zahtev tužioca za naknadu štete.

Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to ako ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Prema odredbi člana 81. stav 3. tačka 11. Kolektivnog ugovora tuženog od 16.08.2017. godine, poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to za ometanje drugog zaposlenog u izvršavanju radnih obaveza i netačno iznošenje činjenica kojima se vređa zaposleni ili umanjuje njegov ugled.

U konkretnom slučaju, opisanim ponašanjem koje predstavlja nepoštovanje osnovnih načela profesionalnog odnosa i ophođenja prema zaposlenima, tužilac je izvršio povredu radne discipline. Stoga su ispunjeni zakonski uslovi za otkaz ugovora o radu od strane poslodavca na osnovu člana 179. stav 3. Zakona o radu u vezi sa članom 81. stav 3. tačka 11. Kolektivnog ugovora tuženog. Za učinjenu povredu radne discipline tužiocu je pravilno i zakonito izrečena mera prestanka radnog odnosa pobijanim rešenjem tuženog, pa su neosnovani navodi njegove revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava. Takođe, nasuprot revizijskim navodima, tuženi je u svemu pravilno spoveo postupak koji je prethodio donošenju rešenja o otkazu ugovora o radu, tako što je tužiocu omogućeno pravo na odbranu dostavljanjem upozorenja, u kom su jasno obrazložene sve okolnosti i razlozi koji su doveli do donošenja pobijanog rešenja.

U revizijskom postupku se raspravljaju pravna, a ne i činjenična pitanja, pa predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji kojima se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav 1. i 154. ZPP.

Iz izloženih razloga, sud je odluku kao u izreci doneo primenom člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić