Rev 11546/2022 3.19.3.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11546/2022
29.11.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik u postupku po reviziji Ognjen Popović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Danko Zagorčić, advokat iz ..., i VV iz ..., čiji je punomoćnik Vanja Bojić, advokat iz ..., radi nedopustivosti izvršenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 988/22 od 27.04.2022. godine, u sednici održanoj 29.11.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 988/22 od 27.04.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 51729/2021 od 18.01.2022. godine, usvojen je tužbeni zahtev i proglašeno da je nedopušteno izvršenje popisom, utvrđenjem vrednosti i prodajom nepokretnosti i to: katastarske parcele broj ..., površine 504 m2 sa porodičnom stambenom zgradom površine 92 m2 i pomoćnom zgradom površine 57 m2, koja se nalazi u ... u ulici ... ..., katastarskoj parceli broj ..., površine 858 m2 sa pomoćnom zgradom površine 52 m2, koja se nalazi u ... u ulici ... broj ..., i poljoprivrednog zemljišta površine 4948 m2, koje čine njiva I klase površine 3156 m2 i njiva III klase površine 1792 m2 u ..., potez ..., sve upisano u list nepokretnosti broj ... KO ... sa upisanim pravom plodouživanja u korist tužioca, na kojima je određeno izvršenje zaključkom izvršitelja Vujadina Masnikose Ii 161/17 od 01.03.2019. godine prodajom navedenih nepokretnosti na kojima tužilac ima pravo doživotnog plodouživanja. Obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 194.433,66 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 988/22 od 27.04.2022. godine, usvojena je žalba tužene BB i preinačena navedena prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se proglasi nedopuštenim izvršenje popisom, utvrđenjem vrednosti i prodajom nepokretnosti koje je određeno zaključkom javnog izvršitelja Vujadina Masnikose Ii 161/17 i to prodajom katastarske parcele ... površine 504 m2 sa porodičnom stambenom zgradom površine 92 m2 i pomoćnom zgradom površine 57m2, te katastarske parcele broj ... površine 858 m2 sa pomoćnom zgradom površine 52 m2, sve u ..., ulica ... broj ... i poljoprivrednog zemljišta površine 4948 m2 koje čini njiva prve klase površine 3156 m2 i njiva III klase površine 1792m2 u ... potez ..., sve upisano u list nepokretnosti broj ... KO ..., sa upisanim pravom plodouživanja u korist tužioca, te je obavezan tužilac da tuženoj BB naknadi troškove postupka u iznosu od 134.013,00 dinara i troškove žalbenog postupka u iznosu od 145.684,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu pravnosnažnu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je našao da je revizija tužioca dozvoljena, ali da nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

U pogledu navoda revidenta da je pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 67. stav 2. ZPP, Vrhovni sud nalazi da su navodi o nepropisanom sastavu veća koje je donelo pobijanu drugostepenu presudu neosnovani budući da tužilac u toku postupka, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema spisa u sud višeg stepena nije tražio izuzeće sudije koja je član veća koje odlučuje o pravnom leku - žalbi, a za koju je smatrao da postoje razlozi za izuzeće, shodno odredbi člana 69. stav 4. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u svojstvu poklonodavca zaključio ugovor o poklonu 10.01.2008. godine sa svojim sinom, ovde tuženim VV, kao poklonoprimcem, koji je overen pred Opštinskim sudom u Novom Sadu pod brojem Ov .../... . Predmet poklona su bile nepokretnosti upisane u listu nepokretnosti broj ... KO ..., putničko vozilo „...“ i traktor sa prikolicom, sa određenjem u članu 4. ugovora da će poklonoprimac stupiti u posed poklonjenih stvari nakon smrti poklonodavca. Poklonodavac je dozvolio poklonoprimcu da se uknjiži u javnim knjigama kao vlasnik nepokretnosti. Tužilac je 01.04.2018. godine podneo tužbu Osnovnom sudu u Novom Sadu protiv sina VV radi opoziva ugovora o poklonu zbog neblagodarnosti sa navodima da je imovina postala predmet izvršnog postupka zbog čega je ugroženo pravo plodouživanja ustanovljeno u korist tužioca. Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Novom Sadu P 7725/18 od 01.06.2020. godine opozvan je predmetni ugovor o poklonu i obavezan tuženi da tužiocu vrati poklonjene nepokretnosti, putničko vozilo i traktor. Ova presuda je postala pravnosnažna 07.08.2020. godine.

Između tužene BB kao izvršnog poverioca i tuženog VV kao izvršnog dužnika u toku je izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja u iznosu 1.247.169,00 dinara sa pripadajućom zateznom kamatom, a na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Privrednog apelacionog suda Pž 2315/16 od 28.12.2016. godine. Izvršni postupak je iniciran predlogom za izvršenje od 12.04.2017. godine i dozvoljeno je rešenjem suda I 152/17 od 19.04.2017. godine. Javni izvršitelj Vujadin Masnikosa doneo je zaključak II 161/17 od 12.05.2017. godine o sprovođenju postupka izvršenja popisom, procenom i prodajom pokretnih stvari izvršnog dužnika. Zaključkom ovog javnog izvršitelja II 161/17 od 07.07.2017. godine promenjeno je sredstvo izvršenja i određeno sprovođenje izvršenja javnom prodajom nepokretnosti upisanih u list nepokretnosti broj ... KO ... i zaključkom od 07.09.2018. godine zakazana je prva javna prodaja predmetnih nepokretnosti. Tužilac je kao treće lice podneo javnom izvršitelju 26.09.2018. godine predlog za odlaganje izvršenja, koji je odbijen rešenjem javnog izvršitelja od 01.10.2018. godine. Pravnosnažnim rešenjem javnog izvršitelja II 161/17 od 20.12.2018. godine odbijen je i prigovor tužioca kao trećeg lica, nakon čega je on 26.03.2019. godine podneo tužbu u ovoj parnici za proglašenje izvršenja nedopuštenim nakon što je zaključkom javnog izvršitelja II 161/17 od 01.03.2019. godine oglašena prva javna prodaja predmetnih nepokretnosti putem usmenog i javnog nadmetanja.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev za nedopustivost izvršenja nalazeći da su nepokretnosti na kojima se sprovodi izvršenja nakon opoziva poklona ponovo u vlasništvu tužioca koji je prethodno zadržao pravo doživotnog plodouživanja na njima, a koja prava sprečavaju izvršenje, primenjujući odredbe članova 3. stav 1, 20. i 33. Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa, članova 60. stav 1. i 61. stav 1. Zakona o državnom premeru i katastru i člana 50. stav 1. ranije važaćeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 31/2011 ... 139/2014).

Drugostepeni sud nije prihvatio pravno stanovište prvostepenog suda već je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev pozivajući se na članove 19. stav 1, 155. i 156. važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju („Službeni glasnik RS“, br. 106/2015 i 54/2019), koji je bio na snazi u vreme pokretanja izvršnog postupka i donošenja zaključka javnog izvršitelja od 07.07.2017. godine. Prema stanovištu tog suda činjenica da je nakon donošenja zaključka izvršitelja od 07.07.2017. godine kojim je određeno sprovođenje izvršenja javnom prodajom nepokretnosti upisanih u list nepokretnosti broj ... KO ... doneta presuda na osnovu priznanja Osnovnog suda u Novom Sadu od 01.10.2018. godine kojom je opozvan ugovor o poklonu koji je imao za predmet iste nepokretnosti nije od uticaja na pravo izvršnog poverioca na namirenje svog novčanog potraživanja iz vrednosti predmetnih nepokretnosti, jer je u takvoj situaciji tužilac kao (ponovni) vlasnik nepokretnosti koji je to postao u toku izvršnog postupka dužan da trpi namirenja prema odredbi člana 156. stav 2. Zakona o izvršenju i obezbeđenju. Sud nije smatrao od uticaja na presuđenje ni činjenicu da je tužilac u vreme pokretanja izvršnog postupka bio uknjižen kao titular lične službenosti prava doživotnog plodouživanja na predmetnim nepokretnostima s obzirom da se prodajom nepokretnosti ne gase lične službenosti koje su upisane u katastaru nepokretnosti pre najstarijeg založnog prava na nepokretnosti ili najstarijeg rešenja o izvršenju prema članu 160. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Suprotno navodima revizije, Vrhovni sud nalazi da je pravno stanovište drugostepenog suda zasnovano na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je da je izvršni dužnik postao vlasnik nepokretnosti koje su predmet izvršenja na osnovu ugovora o poklonu od 10.01.2008. godine. Činjenica da je u toku postupka izvršenja ovaj ugovor opozvan presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 7725/18 od 01.06.2020. godine nije od uticaja na sprovođenje izvrđenja jer tužilac kao (ponovni) vlasnik nepokretnosti mora da trpi započeto namirenje, kako je to pravilno zaključio drugostepeni sud. Nisu osnovani navodi revizije da opoziv ugovora o poklonu ima retroaktivno dejstvo budući da je opoziv po svom pravnom dejstvu jednostrani raskid punovažnog ugovor koji je do tada proizvodio pravno dejstvo, a raskid deluje između parničnih stranaka za ubuduće, a ne retroaktivno.

Dakle, u momentu pokretanja izvršnog postupka i izdavanja dozvole izvršenja na nepokretnostima upisanim u listu nepokretnosti broj ... KO ... kao predmetima izvršenja, izvršni dužnik je bio njihov vlasnik, a tužilac na njima nije imao pravo takvog kvaliteta da sprečava izvršenje. Imao je upisano pravo doživotnog plodouživanja u pogledu koga je drugostepeni sud zauzeo pravilno stanovište da ne sprečava izvršenje jer se to pravo ne gasi prodajom nepokretnosti, već prati nepokretnost prema odredbi člana 160. stav 2. važaćeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane drugostepene presude sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava Vrhovni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci ove presude.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić