Rev 24502/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24502/2023
11.10.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Rastko Popović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 131/23 od 11.05.2023. godine, u sednici održanoj 11.10.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 131/23 od 11.05.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž rr 131/23 od 11.05.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 290/22 od 07.02.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu plati iznos od 345.676,23 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.10.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca za zakonsku zateznu kamatu na glavni dug od 08.06.2012. godine do 06.10.2020. godine. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 79.200,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž rr 131/23 od 11.05.2023. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 290/22 od 07.02.2023. godine, u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o parničnim troškovima iz stava trećeg izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu Prr1 290/22 od 07.02.2023. godine, pa je tužena obavezana da tužiocu na ime parničnih troškova, umesto iznosa dosuđenog prvostepenim rešenjem, plati 57.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za dosuđenje troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocu na ime neizmirenog potraživanja iz radnog odnosa, tako što je tužiocu utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u stečajnom postupku koji je u toku nad stečajnim dužnikom sa većinskim državnim kapitalom, a koja obuhvata glavni dug i kamatu obračunatu proporcionalnom metodom. Pobijana odluka ne odstupa od zaključka o odgovornosti Republike Srbije za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužene, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade imovinske štete tužilac je podneo 06.10.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 345.676,23 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovnskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić