Rev2 3551/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3551/2023
08.11.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Branka Stanića i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Katarina Plazinčić, advokat iz ..., protiv tužene Klinika za rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“, Beograd, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1144/23 od 16.03.2023. godine (u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka), u sednici održanoj 08.11.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1144/23 od 16.03.2023. godine (u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka), kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1144/23 od 16.03.2023. godine (u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka).

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 5273/2021 od 24.11.2022. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe učinjeno podneskom tužilaca od 06.09.2022. godine. Stavovima drugim i četvrtim izreke, usvojeni su tužbeni zahtevi tužilja i tužena obavezana da tužiljama na ime razlike između minimalne zarade i isplaćene plate za standardni učinak i vreme provedeno na radu isplati pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, čija su visina i datumi dospelosti bliže navedeni u ovim stavovima izreke. Stavovima trećim i petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca u delu kojim su tražili da se tužena obaveže da im na ime naknade štete za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora isplati i to: tužilji iznos od 35.878,28 dinara i tužiocu iznos od 71.266,25 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 29.06.2021. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate. Stavom šestim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stavom sedmim izreke, odlučeno je da se tužioci oslobađaju obaveze plaćanja sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1144/23 od 16.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca i tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima trećem, petom i šestom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilaca za naknadu troškova postupka po žalbama i tužene za naknadu troškova prvostepenog i žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu (u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka) tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložili da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku, onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava. Tužioci revizijom osporavaju drugostepenu presudu u delu kojim je potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu šestom izreke prvostepene presude, kao i u stavu drugom izreke kojim je odbijen zahtev tužilaca za naknadu troškova postupka po žalbi. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka, ne može da se izjavi posebna revizija.

Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilaca, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.

Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepene presude u delu odluke kojim je odlučeno o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužilaca, koje ne čine njihov glavni zahtev, to revizija tužilaca nije dozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković