Rev2 1003/2022 3.19.1.25.1.4; 3.9.5

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1003/2022
19.10.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Radoslave Mađarov i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Gavra Dimitrijević advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Novosadska toplana“ iz Novog Sada, koga zastupa Žarko Radanov advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3169/21 od 16.12.2021. godine, na sednici održanoj 19.10.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3169/21 od 16.12.2021. godine, drugog stava izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3169/21 od 16.12.2021. godine, drugog stava izreke.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1845/2020 od 01.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da mu tuženi, na ime manje isplaćene osnovne zarade za period od avgusta 2017. godine do avgusta 2020. godine, isplati mesečne iznose navedene u izreci sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos počev od petog u mesecu za prethodni mesec do isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da naknadi tuženom troškove postupka u iznosu od 92.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3169/21 od 16.12.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je preinačena prvostepena presuda tako što je obavezan tuženi da, na ime manje isplaćene osnovne zarade za period avgusta 2017. godine do avgust 2020. godine, isplati tužiocu mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos počev od 05. u mesecu za prethodni mesec do isplate, sve navedeno u tom stavu izreke i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tužioca i u preostalom delu prvostepena presuda je potvrđena (u delu kojim je tužbeni zahtev odbijen za iznose preko dosuđenih). Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, dela kojim je odbijena žalba, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i zbog bitnih povreda pravila postupka, sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o paničnom postupku (posebna revizija).

Tuženi je dao odgovor na reviziju.

Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud je utvrdio da nema uslova da se dozvoli odlučivanje o reviziji tužioca.

Pobijanom drugostepenom presudom je pravnosnažno odbijen tužbeni zahtev (za iznose preko dosuđenih) koji je za predmet imao potraživanje tužioca na ime manje isplaćene osnovne zarade za period avgusta 2017. godine do avgusta 2020. godine, uz obrazloženje da je tuženi pogrešno utvrdio cenu rada za najjednostavniji rad, ali da je tužiočeva zarada pravilno umanjivana u spornom periodu primenom Zakona o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava (''Službeni glasnik RS'' br. 116/14), te Kolektivnih ugovora tuženog i Sporazuma o osnovici za obračun i isplatu zarada za zaposlene kod tuženog. Po oceni Vrhovnog suda, pobijana presuda je zasnovana na ujednačenom tumačenju i primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava i nije protivna izraženim pravnim shvatanjima u odlukama ovog suda donetim u istoj činjenično-pravnoj situaciji. Revizijskim navodima tužioca ukazuje se na pogrešnu primenu materijalnog prava od strane nižestepenih sudova, što samo po sebi nije razlog za izuzetnu dozvoljenost revizije. Revident se samo formalno poziva na član 404. ZPP, pri čemu nije dostavio niti ukazuje na druge presude u kojima bi bio izražen drugačiji pravni stav u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Pošto nema potrebe ni za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije, u skladu sa odredbom člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužioca nedozvoljena.

Zakonom o parničnom postupku je propisano da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnih odnosa (član 441). U ostalim parnicama iz radnog odnosa, saglasno članu 436. istog zakona, shodno se primenjuju ostale odredbe Zakona o parničnom postupku, te se dozvoljenost revizije u tim parnicama ceni pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima u kojima se odlučuje o novčanim potraživanjima. To znači da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 403. stav 3).

Pošto u ovom postupku predmet tužbenog zahteva nije odlučivanje o zasnivanju, postojanju i prestanku radnih odnosa, već isplata novčanog potraživanja, a vrednost predmeta spora koji se pobija revizijom (730.050,10 dinara) očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (02.09.2020. godine), izjavljena revizija je nedozvoljena, zbog čega ju je Vrhovni sud odbacio drugim stavom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Kako troškovi odgovora na reviziju ne predstavljaju potrebne troškove radi vođenja parnice u smislu odredbe člana 154. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu trećem izreke, na osnovu člana 165. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić