Ispitujući pravilnost pobijane odluke na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), Vrhovni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Republika Srbija je vlasnik nekretnina upisanih u List nepokretnosti broj .. KO ..., ukupne površine 490h 47a 14m2, na kojima je upisano pravo korišćenja u korist tužioca D.O.O. „Taraš“ iz Taraša. Do 2007. godine tužilac je koristio navedeno poljoprivredno zemljište, a od 2007. godine zemljište u površini od 235 hektara bilo je predmet zakupa po ugovoru koji je tužilac zaključio sa Gradom Zrenjaninom i za koje zemljište je plaćao zakupninu, sa periodom važenja ugovora pet godina. Počev od 2012. godine, Grad Zrenjanin je sprovodio licitaciju poljoprivrednog zemljišta upisanog u List nepokretnosti broj .. KO ... svake godine, a kao zakupci su se pojavljivala poljoprivredna gazdinstva. Pravnosnažnom presudom Višeg suda u Zrenjaninu P 25/15 od 08.09.2015. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca D.O.O. „Taraš“ iz Taraša da se utvrdi da su pravni prethodnici tužioca stekli pravnim poslovima i to: kupovinom, zamenom, prodajom na trajno i besplatno korišćenje i iznošenjem iz komasacione mase nepokretnosti uvedene u List nepokretnosti broj .. KO ..., te da se obaveže tužena Republika Srbija da trpi da se tužilac upiše kao vlasnik na istim. Odlukom gradonačelnika Grada Zrenjanina 15.12.2016. godine raspisan je oglas za glavnu licitaciju za davanje u zakup i na korišćenje poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, kojim oglasom je bila obuhvaćena i zemlja upisana u List nepokretnosti broj .. KO ... . Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine je dalo saglasnost za davanje u zakup navedenog zemljišta za agroekonomsku 2016. godinu. Tuženi je raspisao javni oglas za agroekonomsku 2017/18 godinu za davanje u zakup i na korišćenje navedenog poljoprivrednog zemljišta. Tužilac se obratio Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, Upravi za poljoprivredno zemljište sa zahtevom da odredi visinu naknade korisniku za agroekonomsku 2017/2018 godinu, koje je tužioca uputilo da se obrati nadležnom organu jedinice lokalne samouprave u vezi sa sprovođenjem postupka javnog nadmetanja i davanja u zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini sa upozorenjem da bez zaključenog ugovora o zakupu sa Republikom Srbijom ne ulazi u posed predmetnog zemljišta. Tužilac za agroekonomsku 2016. i 2017. godinu nije imao zaključene ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta upisanog u List nepokretnosti broj .. KO ... .

Nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev, sa pozivom na odredbu člana 94. stav 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“, broj 62/06, 65/08 i 41/09), kojim je predviđeno da danom stupanja na snagu zakona (27.07.2006. godine), poljoprivredno zemljište u državnoj svojini se prenosi na upravljanje Ministarstvu, do donošenja odluke o davanju u zakup tog zemljišta, a da pravnom licu koje je imalo pravo korišćenja poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini to pravo prestaje istekom roka određenog ugovorom o davanju na korišćenje zemljišta, danom donošenja odluke o davanju u zakup tog zemljišta, odnosno danom otuđenja zemljišta. Pravo korišćenja koje je tužilac imao na poljoprivrednom zemljištu upisanom u Listu nepokretnosti broj .. KO ... je prestalo s obzirom da tužilac nije zemljište pretvorio u društveni kapital preduzeća do 31.12.1997. godine, koji je bio poslednji zakonski rok do kada je to bilo moguće učiniti u smislu člana 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivredno zemljište u druge oblike svojine („Službeni glasnik RS“, broj 54/96), a u vezi sa članom 1. Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine („Službeni glasnik RS“ 49/92), kao ni nakon 31.12.1997. godine. Odredbom člana 60. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“, broj 62/06, 65/08 i 41/09) regulisan je način raspolaganja i upravljanja zemljištem u državnoj svojini kojim raspolaže i upravlja država preko nadležnog ministarstva, što je slučaj i sa predmetnim zemljištem, a saglasno navedenoj odredbi korišćenje zemljišta se ostvaruje davanjem u zakup zemljišta, a kako tužilac za ekonomsku 2016/17 i 2017/18 nije imao zaključene ugovore o zakupu predmetnog zemljišta to nema ni osnov za eventualnu naknadu izmakle koristi za navedeni period, a nije dokazao da je u radnjama tuženog bilo protivpravnosti.

Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev.

Odredbom člana 95. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“, broj 62/06, 41/09, 65/08...112/15), prestao je da važi Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Službeni glasnik RS“, broj 49/92, 53/93 sa izmenama) i član 2., 4., 5., 6. stav 1., 4. i 5. i član 7., 9., 10. i 12. Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine („Službeni glasnik RS“, broj 49/92 i 54/96).

Odredbom člana 94. stav 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da danom stupanja na snagu ovog zakona poljoprivredno zemljište u državnoj svojini prenosi se na upravljanje Ministarstvu do donošenja odluke o davanju u zakup tog zemljišta. Stavom 2. ovog člana propisano je da pravnom licu koje je na dan stupanja na snagu ovog zakona imalo pravo korišćenja poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, to pravo prestaje danom isteka roka određenog ugovorom o davanju na korišćenje tog zemljišta, danom donošenja odluke o davanju u zakup tog zemljišta, odnosno danom otuđenja tog zemljišta, a stavom 3. propisano je da pravno lice iz stava 2. ovog člana dužno je da u roku od 15 dana od dana prestanka prava korišćenja, poljoprivredno zemljište u državnoj svojini prenese u državinu Ministarstvu, odnosno zakupcu ili kupcu.

Odredbom člana 60. stav 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da poljoprivrednim zemljištem Republike Srbije raspolaže i upravlja Republika Srbija preko Ministarstva, a osnovnim stavovima ovog člana regulisano je pitanje raspolaganja i upravljanja.

Tužilac od tuženog potražuje naknadu štete na ime izmakle koristi za 2017. i 2018. godinu.

Zakonom o poljoprivrednom zemljištu koji je stupio na snagu 27.07.2006. godine, propisani su uslovi i postupak davanja u zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini. Stupanjem na snagu ovog zakona tužiocu je prestalo pravo korišćenja poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini i tužilac nije više imao mogućnost da sporno poljoprivredno zemljište u državnoj svojini koristi bez regulisanja međusobnih odnosa sa Republikom Srbijom, zbog čega nisu od uticaja navodi revizije da tužilac kao upisani titular prava korišćenja na osnovu odredbi člana 62., 63. i 64. Zakona o državnom premeru i katastru osnovano potražuje izmaklu korist za navedeno zemljište. Tužbeni zahtev tužioca za utvrđenje prava svojine na predmetnom poljoprivrednom zemljištu je pravnosnažno odbijen presudom P 25/15 i tužilac nije dokazao da je ovo zemljište stekao teretnim pravnim poslom. U konkretnom slučaju za sporni period tužilac nije zaključio ugovore o zakupu predmetnog zemljišta, iako je od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, Upravi za poljoprivredno zemljište upućen na zaključenje ugovora o zakupu sa Republikom Srbijom, te je i na ovaj način bio upoznat sa mogućnošću i načinom korišćenja ovog zemljišta, a u radnjama tuženog nema protivpravnosti. Stoga su pravilno nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev za naknadu izmakle koristi jer ne postoji osnov za isplatu ovakve naknade. Nižestepeni sudovi su odlučivali na osnovu dokaza izvedenih u toku prvostepenog postupka pa je bez uticaja pozivanje revidenta na rešenje RGZ od 04.11.2019. godine koje datira nakon ovog perioda.

Iz navednih razloga, a na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković