Rev 16006/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16006/2023
12.07.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Zorana Hadžića, Mirjane Andrijašević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marko Srećković, advokat iz ... protiv tuženih Javnog stambenog preduzeće „Kragujevac“ iz Kragujevca i Grada Kragujevca, čiji je zajednički punomoćnik i zakonski zastupnik Gradsko pravobranilaštvo Grada Kragujevca, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Kragujevcu Gž 6831/22 od 17.10.2022. godine, u sednici održanoj 12.07.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Kragujevcu Gž 6831/22 od 17.10.2022. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kragujevcu Gž 6831/22 od 17.10.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Kragujevcu P 12717/20 od 02.07.2021. godine, stavom 1. izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa su tuženi obavezani da mu solidarno isplate na ime naknade štete po osnovu nezakonite naplate naknade za vođenje matične evidencije iznos od po 1.617,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom koja dospeva na način naveden u tom stavu izreke. Stavom 2. izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Viši sud u Kragujevcu je, rešenjem Gž 6831/22 od 17.10.2022. godine, stavom prvim izreke, usvajanjem žalbe zakonskog zastupnika tuženih preinačio rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu 2. izreke presude na osnovu priznanja Osnovnog suda u Kragujevcu P 12717/20 od 02.07.2021. godine, tako da glasi da se tužilac obavezuje da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 dinara.

Protiv rešenja drugostepenog suda, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. stav 1. Zakona parničnom postupku.

Tuženi su dostavili odgovor na reviziju tužioca.

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Na osnovu odredbe člana 420. stav 6. istog Zakona, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji revidenta.

Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima parničnog postupka koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku u svakom konkretnom predmetu, primenom procesnog zakona, a nepravilna primena procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije revidenta na osnovu odredbe člana 410. stav 2. u vezi člana 420. stav 6. Zakona parničnom postupku i člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 10/23) pa je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 28. Zakona parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđenje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u tom Zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.), dok se kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).

Imajući u vidu da revident revizijom pobija odluku o troškovima postupka koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može da izjavi u smislu odredbe člana 420. Zakona parničnom postupku, to revizija izjavljena protiv ove vrste odluke, koja se odnosi na sporedno traženje, nije dozvoljena. Preinačenje odluke o troškovima postupka reviziju ne čini dozvoljenom ni prema odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona parničnom postupku, jer je preinačena odluka o sporednom, a ne o glavnom zahtevu stranke.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić