Rev 24126/2023 3.1.4.17.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24126/2023
15.05.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Tijana Kostić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Anđelko Ležajić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1812/22 od 21.06.2023. godine, u sednici održanoj 15.05.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1812/22 od 21.06.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 14239/18 od 23.11.2021. godine, ispravljena rešenjem istog suda od 01.02.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe na ročištu od 26.02.2020. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je utvrđeno da je tužilja po osnovu sticanja u braku sa tuženim suvlasnik sa udelom od ½ idealnog dela na suvlasničkom udelu tuženog od 4498/10004 kat. parc. .. njiva „...“, upisana u ln. br. .. KO ..., kao i na objektima koji se nalaze na kat. parc. .. KO ... i to na dva teniska terena, kafiću i dve svlačionice sve na adresi ..., što je tuženi dužan priznati i trpeti da se tužilja na osnovu presude upiše kao suvlasnik nepokretnosti u nadležnom katastru u roku od 15 dana od dana prijema presude. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu sticanja u braku sa tuženim suvlasnik sa udelom još ½ idealnog dela na nepokretnosti opisanoj u stavu drugom izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu sticanja u braku sa tuženim isključivi vlasnik na poslovnostambenom objektu izgrađenom na kat. parc. .. ul. ... broj ..., koji se sastoji od poslovnog prostora u prizemlju i stana u potkrovlju površine 60m². Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj po osnovu sticanja u braku isplati iznos od 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, na ime ½ iznosa dobijenog prodajom montažne kuće. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje u delu kojim je tražila da se utvrdi da je po osnovu sticanja u braku sa tuženim vlasnik sa udelom od 1/1 na kat. parc. .. njiva „...“ upisana u ln. br. .. KO ..., kao i na autoservisu od 100m² i perionici površine 50m². Stavom sedmim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1812/22 od 21.06.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 14239/18 od 23.11.2021. godine, ispravljene rešenjem istog suda od 01.02.2023. godine, u stavu trećem, četvrtom, petom, šestom i sedmom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede postupka se u reviziji posebno ne ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi su se upoznali u oktobru 2003. godine a brak su zaključili u maju 2004. godine. Bračna zajednica je faktički prestala 2015. godine, a brak je razveden presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu 2018. godine. Iz braka imaju dve ćerke, rođene 2004. i 2005. godine. Tokom trajanja bračne zajednice stranke su izgradile bez građevinske dozvole pored kuće na adresu ... u ... u kojoj su živeli, a koja predstavlja posebnu imovinu tuženog, i to na kat. parc. .. KO ... površine 809m², poslovnostambeni objekat ukupne neto površine i to prizemlje 53,44m² i stana u potkrovlju 46,63m², ukupne površine 100,07m². Tokom trajanja zajednice života na ime tuženog u toku 2006. godine kupljen je deo kat. parc. .. koji sada nosi oznaku .. KO ... od izvesnog VV za 6.500 evra. Na toj parceli napravljena su dva teniska terena i postavljeni montažni objekti – kontejneri koje je kupio tuženi od fabrike „Zmaj“ 2004. godine za 100 evra po kontejneru. Kontejneri su povezani i otvoren je kafić i od dva kontejnera napravljene su i svlačionice. U tom delu ima i određeni kafić. Sve je to funkcionisalo do 2006. godine kada je tuženi to izdao trećem licu u zakup. U toku trajanja bračne zajednice, kupljen je i deo kp. .. KO ... sada taj deo nosi oznaku kao kat. parc. .. KO ... površine 44m². Na toj parceli izgrađen je servis za popravku automobila marke „Rover“ i perionica. Poslove oko vođenja tog servisa i perionice vodila je tužilja. Nakon razvoda braka auto servis je prestao da radi pa je tuženi da ne bi izgubio mušterije uzimao u zakup prostor na drugom mestu i obavljao posao. Za vreme trajanja bračne zajednice tužilja i tuženi su kupili i montažnu kuću ali su istu kasnije prodali a tužilja na ime iste tj. njenog dela potražuje 2.000 evra. Dalje u toku postupka je utvrđeno da se stambenoposlovni objekat ne nalazi na kat. parc. .. već na kat. parc. .. . Kat. parc. .. prema izveštaju Službe za katastar nepokretnosti - Čukarica uknjižena je na treća lica.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje vezano za ½ kat. parc. .. na kojoj se nalaze teniski tereni i svlačionice, nalazeći da je shodno odredbi člana 170. stav 1. Porodičnog zakona ta imovina stečena u toku trajanja bračne zajednice. Prema članu 180. stav 2. istog zakona propisano je da se pretpostavlja da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki. Tužilja je doprinosila u sticanju zajednice pa je stoga tužbeni zahtev u tom delu usvojen, dok je u preostalom delu odbijen kao neosnovan. Posebno vezano za kat. parc. .. KO ... odnosno stambenoposlovni objekat koji se nalazi na toj parceli sud nalazi da tužilja nije dokazala da se naznačeni objekti nalaze na toj parceli već se nalaze na kat. parc. .. . Dalje, kat. parc. .. prema izveštaju iz Službe za katastar nepokretnosti je uknjižena na treća lica, pa bez obzira što se na istoj nalazi auto servis i perionica, tužbeni zahtev je odbijen kao neosnovan iz razloga što tužbenim zahtevom nisu obuhvaćena i treća lica na koja su uknjižene naznačene parcele. U pogledu zahteva za isplatu 2.000 evra u dinarskoj protivvrednosti na ime ½ iznosa dobijenog prodajom montažne kuće sud je zaključio da ista nije dokazala za koliki iznos novca je prodata montažna kuća, teret dokazivanja je bio na tužilji pa u nedostatku dokaza koji iznos tužilji treba dosuditi, zahtev u tom delu je odbijen kao neosnovan.

Drugostepeni sud je u svemu prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda.

Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je postupio drugostepeni sud kada je potvrdio prvostepenu odluku. Pravilno je drugostepeni sud ocenio da je u toku postupka utvrđeno da je tužilja zajedno sa tuženim doprinela sticanju zajedničke imovine. Kupljena je kat. parc. .. na kojoj je izgrađen teniski tereni i svlačionice pa je pravilnom primenom odredbi člana 171. stav 1. Porodičnog zakona utvrđeno da je tužilja vlasnik tog dela imovine u delu od 1/2. Pri tome, tužilja nije dokazala da je doprinela u toj meri da se može smatrati da je vlasnik te nepokretnosti u celosti. U pogledu preostalog dela tužbenog zahteva, ocenjeno je da je pravilno prvostepeni sud zaključio da tužbom nisu obuhvaćena treća lica a vezano za nepokretnosti koje se nalaze na kat. parc. .. i na kat. parc. .. jer je utvrđeno da se stambeno-poslovni objekat nalazi na drugoj parceli od one koja je označena u tužbenom zahtevu a kat. parc. .. je uknjižena na treća lica. Da bi se o tužbenom zahtevu tužilje u tom smislu moglo razmatrati bilo je neophodno da tužbom budu obuhvaćena i treća lica na koja su u Službi za katastar nepokretnosti uknjižene naznačene parcele. Pravilno je zaključeno da na osnovu izvedenih dokaza tužilja nije dokazala za koji iznos je prodata montažna kuća te da stoga nije ni mogao biti pravilno opredeljen novčani iznos koji bi tužilji bio dosuđen a vezano za prodaju naznačene montažne kuće. Teret dokazivanja tih činjenica bio je na tužilji, što tužilja nije učinila, pa je pravilno postupio drugostepeni sud kada je potvrdio prvostepenu presudu. Nalazeći da je pravilno primenjeno materijalno pravo.

Nisu od značaja navodi što se servis za vozila vodio na ime tužilje (u Agenciji za privredne registre) a ovo iz razloga što pitanje registracije auto servisa ne ukazuje na činjenicu da je lice na koga je registrovan auto servis istovremeno i vlasnik objekta i parcele na kojoj se servis nalazi. Radi obavljanja delatnosti može biti uzeta u zakup određena nepokretnost, ali to ne znači da ukoliko je lice koje obavlja tu privrednu delatnost i uknjiženo kao nosilac tog posla automatski postalo i vlasnik te nepokretnosti. Nije od značaja činjenica da je raniji vlasnik katastarske parcele .. KO ... imao nameru da zaključi sa tuženim ugovor o prodaji te parcele jer je Zakonom o prometu nepokretnosti i Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa jasno definisano kako i na koji način se stiče svojina na nepokretnostima.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković