Kzz 517/2024 povreda kr. zakona

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 517/2024
14.05.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Biljane Sinanović, Svetlane Tomić Jokić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Vladimira Ališića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-743/23 od 24.11.2023. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1Kž1-24/24 od 22.01.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 14.05.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vladimira Ališića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-743/23 od 24.11.2023. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1Kž1-24/24 od 22.01.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-743/23 od 24.11.2023. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika i izrečena mu je uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 meseci i istovremeno određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vreme proveravanja od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, a u slučaju opozivanja uslovne osude okrivljenom će se u utvrđenu kaznu zatvora uračunati vreme provedeno u pritvoru od 13.09.2023. godine do 24.11.2023. godine. Istom presudom, okrivljenom je izrečena i mera bezbednosti zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim BB, tako što je okrivljenom zabranjeno približavanje oštećenom na udaljenosti manjoj od 50 metara i zabranjena je komunikacija sa oštećenim u trajanju od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude, a navedena mera može se ukinuti pre isteka vremena za koje je određena ako prestanu razlozi zbog kojih je ista određena. Okrivljeni je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, dok je oštećeni radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 1Kž1-24/24 od 22.01.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K-743/23 od 24.11.2023. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Vladimir Ališić, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe za delo koje mu je stavljeno na teret, jer je postupao u nužnoj odbrani ili da pobijane presude preinači, tako da okrivljenog oglasi krivim da je postupao usled prekoračenja nužne odbrane i istog oslobodi od kazne ili da pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je na sednici veća, koju je održao u smislu člana 490. ZKP bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo ne bi bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan.

Branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP u vezi člana 19. Krivičnog zakonika, s obzirom da je okrivljeni AA oglašen krivim da je izvršio krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. Krivičnog zakonika iako je kritičnom prilikom postupao u nužnoj odbrani te je eventualno prekoračio granice nužne odbrane braneći se od istovremenog protivpravnog napada, a sud je usled pogrešne primene krivičnog zakona utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o nužnoj odbrani.

Po oceni Vrhovnog suda, izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog nisu osnovani.

Nužna odbrana u smislu člana 19. stav 2. Krivičnog zakonika (KZ) je ona odbrana koje je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili dobra drugog lica odbije istovremeni protivpravni napad.

Neosnovani su navodi zahteva da se u konkretnom slučaju radi o nužnoj odbrani, jer iz izreke prvostepene presude proizilazi da napada suprotne strane nije bilo, pa samim tim radnje okrivljenog nisu učinjene u nužnoj odbrani a koji navodi su već bili predmet ocene drugostepenog suda jer su isticani u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, o čemu je drugostepeni sud na strani 3. pasus 6. obrazloženja odluke dao jasne i dovoljne razloge koje u svemu prihvata Vrhovni sud i na iste upućuje shodno odredbi člana 491. stav 2. ZKP.

Osim toga, branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da se u konkretnom slučaju usled aktivnog učestvovanja oštećenog u verbalnom i fizičkom sukobu ne može reći da se radi o krivičnom delu ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. KZ, već eventualno o krivičnom delu ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči i svađi iz člana 124. stav 1. KZ, čime je učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Ovi navodi branioca izneti u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti su od strane Vrhovnog suda ocenjeni kao neosnovani, a isti su bili predmet ocene i drugostepenog suda o čemu je drugostepeni sud dao dovoljne i jasne razloge na strani 3. pasus 7. i strani 4. pasus 1. obrazloženja drugostepene presude, koje ovaj sud u svemu prihvata i na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.

Iz napred iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković