Rev2 1731/2024 3.5.16

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1731/2024
26.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Veselin Stanković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Osnovnog suda u Lebanu, koju zastupa zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo Beograd, Odeljenje u Leskovcu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4067/2023 od 21.12.2023. godine, u sednici održanoj 26.06.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 4067/2023 od 21.12.2023. godine i presuda Osnovnog suda u Lebanu P1 62/22 od 14.09.2023. godine u stavovima prvom, drugom, trećem, petom i šestom izreke i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 4067/2023 od 21.12.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lebanu P1 62/2022 od 14.09.2023. godine, u stavu prvom izreke, kojim je odbačena tužba u delu tužbenog zahteva da se utvrdi da je nezakonit prestanak radnog odnosa tužioca sa danom .... godine, nepostojećim rešenjem predsednika Osnovnog suda u Lebanu V Su. br. ... od ...2020. godine, odnosno eventualno ukoliko je doneto da je isto ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo od dana donošenja, eventualno da se poništi kao nezakonito, što je tuženi dužan priznati tužiocu pod pretnjom izvršenja, kao neuredna i nepotpuna; stavu drugom izreke, kojim je odbačena tužba u delu da se utvrdi da je tužiocu kao zaposlenom na poslovima ... Osnovnog suda u Lebanu prestao radni odnos po sili zakona navršenjem radnog veka ...2020. godine, što je tuženi dužan priznati, iz razloga što tužbeni zahtev ne spada u sudsku nadležnost; stavu trećem izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete isplati 36 plata u ukupnom iznosu od 2.425.129,00 dinara, prema članu 191. stav 6. Zakona o radu ili da mu isplati 6 plata u ukupnom iznosu od 404.188,32 dinara prema članu 191. stav 7. Zakona o radu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.08.2020. godine pa do konačne isplate; stavu petom izreke, kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na ime otpremenine isplati 162.928,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.09.2020. godine do isplate; stavu šestom izreke kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, pogrešne primene materijalnog prava, prekoračenja tužbenog zahteva od strane drugostepenog suda i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Revizija je dozvoljena po članu 441. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), pa je Vrhovni sud ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija osnovana.

Pobijana presuda je u delu kojim su potvrđeni stavovi prvi i drugi izreke prvostepene presude doneta uz bitnu povredu odredaba parničnog posupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pošto je sud odbio da odlučuje o zahtevima za koje je nadležan. U preostalom delu, zbog pogrešne primene materijalnog prava nisu utvrđene činjenice koje opredeljuju odluku o osnovanosti postavljenog tužbenog zahteva.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio državni službenik, zaposlen na radnom mestu ... u Osnovnom sudu u Lebanu. Zaključkom predsednika tog suda od ...2019. godine, protiv tužioca je pokrenut disciplinski postupak zbog teže povrede radne obaveze iz člana 109. stav 1. tačka 16. Zakona o državnim službenicima. Istog dana, predsednik suda je doneo rešenje o udaljenju tužioca sa rada sa pravom na 1/2 dela plate, pa je nakon što je rešenjem žalbene komisije to rešenje poništeno, predsednik suda doneo još dva rešenja o udaljenju tužioca sa rada. Poslednje rešenje žalbene komisije, kojim je prvostepena odluka poništena doneto je 24.03.2020. godine, nakon čega predsednik suda nije odlučivao o ovom pitanju vezanom za udaljenje tužioca sa rada. Rešenjem predsednika suda od 04.08.2020. godine, odbijen je zahtev tužioca da koristi godišnji odmor iz 2019. godine. U razlozima te odluke navedeno je da je tužiocu prestao radni odnos ...2020. godine, mada rešenje o prestanku radnog odnosa tužioca predsednik suda nije doneo. U sprovedenom disciplinskom postupku počev od 08.10.2020. godine zaključno sa 30.06.2021. godine, doneto je četiri rešenja kojim je tužilac oglašen odgovornim za težu povredu radne obaveze iz člana 109. stav 1. tačke 3. i 16. Zakona o državnim službenicima i izrečena mu disciplinska kazna prestanak radnog odnosa. Sve četiri odluke poništene su odlukama žalbene komisije, a poslednjom odlukom od 16.08.2021. godine, ova komisija je odlučila da se tužilac oslobađa disciplinske odgovornosti i disciplinski postupak je obustavljen. Privremenim rešenjem Republičkog fonda PIO od 13.07.2021. godine, utvrđeno je pravo tužioca na starosnu penziju počev od 29.10.2020. godine. U toj odluci konstatovano je da je tužilac odjavljen sa obaveznog osiguranja 31.07.2020. godine.

Sa polazištem na ovako utvrđenje činjenice odluku o primarnom tužbenom zahtevu za utvrđenje da je nezakonit prestanak radnog odnosa tužioca sa danom 31.07.2020. godine, odnosno eventualnim tužbenim zahtevima vezanim za prestanak radnog odnosa nižestepeni sudovi zasnivaju na odredbi člana 192. stav 1. ZPP, ceneći da je zahtev nejasan i neodređen. Odluku o zahtevu da se utvrdi da je tužiocu prestao radni odnos po sili zakona navršenjem radnog veka 03.08.2020. godine, sudovi zasnivaju na odredbama članova 107. – 120., 113., 140. – 153., odnosno 131. i 132. Zakona o državnim službenicima. Po ovim odredbama o pravima i dužnostima državnih službenika odlučuje rukovodilac organa rešenjem, žalbena komisija u drugom stepenu, a kontrolu zakonitosti ovih odluka vrši Upravni sud. Stoga, po članu 1. Zakona o parničnom postupku ne postoji nadležnost redovnog suda da odlučuje o ovom delu zahteva. Tužbeni zahtev u delu za naknadu štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, odnosno za isplatu otpremnine zbog odlaska u penziju sudovi odbijaju, nalazeći da tužilac nije dokazao kako mu je prestao radni odnos kod tuženog, pa neosnovano zahteva i isplatu naknada uslovnljenih radnopravnim statusom.

Po oceni Vrhovnog suda, kod utvrđenih činjenica da predsednik Osnovnog suda u Lebanu nije doneo rešenje o prestanku radnog odnosa tužica, a tužilac je odjavljen sa obaveznog socijalnog osiguranja 31.07.2020. godine, razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova nisu prihvatljivi, pošto je tužiocu onemogućen pristup sudu u pogledu razrešenja radnopravnog statusa.

Tužilac je bio državni službenik, pa je merodavno pravo vezano za njegova prava i obaveze iz radnog odnosa sadržano u Zakonu o državnim službenicima („Službeni glasnik RS“ br. 79/2005 ... 157/2020).

Po ovom zakonu prava i dužnosti poslodavca u ime Republike Srbije vrši rukovodilac državnog organa, ako ovim ili posebnim zakonom ili drugim propisom nije drukčije određeno (član 3. stav 2.); na prava i dužnosti državnih službenika koji nisu uređeni ovim ili posebnim zakonom ili drugim propisom primenjuju se opšti propisi o radu i poseban kolektivni ugovor za državne organe (član 4. stav 1.).

Navedeni zakon, kako su to naveli i nižestepeni sudovi, sadrži detaljnu regulativu vezanu za odlučivanje o pravima i obavezama zaposlenih državnih službenika, po kojoj se sudska zaštita prava o kojima odlučuju nadležni organi u dvostepenom upravnom postupku obezbeđuje pred Upravnim sudom. Međutim, kako taj zakon, kao specijalni ne sadrži odredbe o zaštiti prava o kojima nadležni organi nisu doneli odluku, zaštita se u skladu sa članom 4. stavom 1. ostvaruje po opštim propisima o radu.

Prema članu 195. Zakona o radu sudsku zaštitu uživa i zaposleni o čijem pravu nije odlučeno rešenjem. U tom slučaju zaposleni ima pravo da pokrene parnicu u roku od 60 dana od dana saznanja za povredu prava.

Tužilac je parnicu pokrenuo 03.02.2020. godine. Kod utvrđenja da odluka o prestanku radnog odnosa nije doneta, a da je odjavljen sa obaveznog socijalnog osiguranja 31.07.2020. godine, tužilac je blagovremeno zatražio zaštitu prava vezanih za prestanak radnog odnosa.

Sledom napred iznetog, u ponovljenom postupku prvostepeni sud će utvrditi kada je i po kom zakonskom osnovu tužiocu prestao radni odnos u Osnovnom sudu u Lebanu, koje činjenice uslovljavaju odluku o zahtevu za utvrđenje da je nezakonit prestanak radnog odnosa tužioca sa danom 31.07.2020. godine, odnosno o zahtevu za utvrđenje da je tužiocu prestao radni odnos po sili zakona dana ...2020. godine. Odluke o ovim zahtevima uslovljavaju korpus činjenica koje opredeljuju pravo na naknadu štete i njenu visinu, a koje tužilac ističe pozivom na odredbe člana 191. Zakona o radu. Radnopravni status tužioca opredeljuje i istaknuto pravo na otpremninu u smislu člana 51. Uredbe o naknadama troškova i otpremnina državnih službenika i nameštenika („Službeni glasnik RS“ br. 98/07 .. 84/2015).

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će odlučiti i o troškovima celog postupka, na osnovu člana 165. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 415. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković