R1 184/2024 3.20.1; sukob nadležnosti - građansko pravo

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
R1 184/2024
26.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV, GG, DD, ĐĐ i EE, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mirela Katić Babić, advokat iz ..., protiv tuženih ŽŽ, ZZ, II i JJ, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Predrag Savić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Apelacionog suda u Beogradu i Višeg suda u Beogradu, u sednici održanoj 26.06.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Za odlučivanje o žalbi tužilaca AA, BB, VV, GG, DD, ĐĐ i EE, izjavljenoj protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 54873/21 od 21.11.2023. godine, STVARNO JE NADLEŽAN Apelacioni sud u Beogradu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 54873/21 od 21.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev, kojim je traženo da se utvrdi da je ništavo pismeno zaveštanje pred svedocima zaveštaoca pokojnog KK, bivšeg iz ..., kojim je pok. KK raspolagao celokupnom imovinom koja se sastoji od kuće u Beogradu, u ulici ... br. .. i imanja u selu ..., na način što je iste zaveštao JJ iz ..., ul. ... br. .. i sada pok. LL bivšem iz ..., ul. ... br. .., i to 1/2 celokupne imovine JJ i 1/2 celokupne imovine pok. LL, čiji su zakonski naslednici – tuženi supruga ŽŽ, sin ZZ i ćerka II, rođ ..., svi iz ..., a čije postojanje je utvrđeno presudom Osnovnog suda u Valjevu sudska jedinica u Mionici P 1758/10 od 13.06.2012. godine, što su tuženi dužni da priznaju i trpe da se zaostavština pok. KK raspravi na osnovu zakona. Stavom drugim izreke, tužioci su obavezani da tuženima solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 247.500,00 dinara.

Protiv navedene presude tužioci su izjavili žalbu, pa je predmet dostavljen Višem sudu u Beogradu, koji se rešenjem Gž 4413/24 od 14.03.2024. godine, oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o žalbi tužilaca izjavljenoj protiv prvostepene presude, a spise predmeta ustupio Apelacionom sudu u Beogradu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu.

Apelacioni sud u Beogradu nije prihvatio svoju stvarnu nadležnost, a predmet je u prilogu akta Gž 2029/24 od 17.04.2024. godine dostavio Vrhovnom sudu radi rešavanja sukoba stvarne nadležnosti.

Rešavajući nastali sukob stvarne nadležnosti, na osnovu člana 32. stav 2. Zakona o uređenju sudova („Sl.glasnik RS“ br. 10/23) i člana 22. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je našao da je za postupanje u ovom predmetu stvarno nadležan Apelacioni sud u Beogradu.

Odredbom člana 25. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova, propisano je da viši sud u drugom stepenu odlučuje o žalbama na odluke osnovnih sudova i to: na rešenja doneta u građanskopravnom sporu; na presudu u sporu male vrednosti; na odluke donete u postupku izvršenja i obezbeđenja; na rešenja doneta u vanparničnom postupku, dok je odredbom člana 26. stav 1. tačka 3. istog Zakona, predviđeno da apelacioni sudovi odlučuju o žalbama na presude osnovnih sudova u građanskim sporovima, ako za odlučivanje o žalbi nije nadležan viši sud.

Odredbom člana 468. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da su sporovi male vrednosti, sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, stavom 4. istog člana propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju i sporovi u kojima se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu ako vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi ne prelazi iznos od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 469. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti ne smatraju sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine.

U konkretnom slučaju pobijanom prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtev, kojim je traženo da se utvrdi da je ništavo pismeno zaveštanje pred svedocima zaveštaoca pokojnog KK, kojim je zaveštalac raspolagao celokupnom imovinom koja se sastoji od kuće u Beogradu, u ulici ... br. .. i imanja u selu ... . Vrednost predmeta spora u tužbi označena je iznosom od 100.000,00 dinara.

Imajući u vidu predmet tražene sudske zaštite, ne radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, bez obzira na označenu vrednost predmeta spora. Kako se radi o sporu u kome se traži utvrđenje ništavosti zaveštanja kojim je zaveštalac raspolagao svojom nepokretnom imovinom, u pitanju je pravni osnov raspolaganja, nasleđivanja odnosno sticanja prava svojine na nepokretnosti, zbog čega se takav spor prema članu 469. ZPP, ne može smatrati sporom male vrednosti, pa je za odlučivanje o žalbi na prvostepenu presudu, stvarno nadležan Apelacioni sud u Beogradu.

Na osnovu iznetog, primenom člana 22. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković