Rev 16942/2022 3.1.1.21; 3.1.1.14

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16942/2022
27.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA iz ..., BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je zakonski zastupnik DD iz ..., kao pravnih sledbenika ĐĐ iz ..., EE iz ... i ŽŽ iz ..., pravnih sledbenika ZZ, bivše iz ..., koje zastupa Ljubica Silić, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača JP „Putevi Srbije“ Beograd, čiji je punomoćnik Branislav Popovac, advokat iz ..., Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Novom Sadu, A.D. „Sremput“ iz Rume, čiji je punomoćnik Svetlana Karalić, advokat iz ... i „Srbijaput“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Milan Lukić, advokat iz ..., radi isplate naknade, odlučujući o reviziji protivnika predlagača JP „Putevi Srbije“ Beograd izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 915/21 od 20.04.2022. godine, u sednici održanoj 27.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija protivnika predlagača JP „Putevi Srbije“ izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 915/21 od 20.04.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici R1 17/19 od 14.04.2021. godine, stavom prvim izreke, ispravljenim rešenjima R1 17/19 od 25.05.2021. godine i R1 17/19 od 15.10.2021. godine, obavezan je protivnik predlagača Republika Srbija da predlagačima na ime pravične naknade za oduzeto zemljište isplati ukupan iznos od 7.431.250,26 dinara i to: AA iznos od 2.477.083,40 dinara, BB, VV i GG iznos od po 825.694,47 dinara, EE i ŽŽ iznos od po 1.238.541,71 dinar, sve u roku od 10 godina u jednakim tromesečnim ratama, a rata za svakog predlagača iznosi za predlagača prvog reda 61.927,08 dinara, predlagača od drugog do četvrtog reda po 20.642,36 dinara, predlagača petog i šestog reda po 30.963,54 dinara, počev od isteka godinu dana od dana pravnosnažnosti rešenja, sa kamatom na dosuđene iznose od dospelosti svake pojedinačne rate u visini rasta cena na malo prema poslednjim objavljenim podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike, dok su predlagači sa viškom postavljenog zahteva za ukupan iznos od 585.917,40 dinara odbijeni. Stavom drugim izreke, odbijen je predlog predlagača u odnosu na protivnika predlagača prvog reda JP „Putevi Srbije“. Stavom trećim izreke, obavezan je protivnik predlagača Republika Srbija da predlagačima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.222.691,61 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti rešenja do konačne isplate, dok su predlagači sa viškom postavljenog zahteva od dosuđenog odbijeni. Stavom četvrtim izreke, obavezani su predlagači da predlagaču A.D. „Sremput“ Ruma na ime troškova postupka isplate 110.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do konačne isplate, dok je zahtev za preko dosuđenog iznosa za iznos od 15.000,00 dinara odbijen. Stavom petim izreke, obavezani su predlagači da protivniku predlagača „Srbijaput“ a.d. Beograd na ime troškova postupka isplate 63.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do konačne isplate. Rešenjem od 15.10.2021. godine, utvrđeno je da su predlagači povukli predlog u odnosu na protivnike predlagača A.D. „Sremput“ Ruma i „Srbijaput“ a.d. Beograd.

Rešenjem Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 915/21 od 20.04.2022. godine, stavom prvim izreke, žalbe predlagača i protivnika predlagača Republike Srbije su delimično uvažene kao osnovane, a delimično odbijene kao neosnovane i prvostepeno rešenje preinačeno u obavezujućem delu izreke rešenja u odnosu na protivnika predlagača Republiku Srbiju; u odbijajućem delu rešenja u odnosu na protivnika predlagača prvog reda JP „Putevi Srbije“ Beograd; obavezujućem delu u odnosu na troškove postupka koje je u obavezi protivnik predlagača drugog reda da nadoknadi predlagačima; obavezujućem delu u odnosu na troškove postupka koje su u obavezi predlagači da nadoknade protivniku predlagača A.D. „Sremput“ iz Rume, te je delimično usvojen predlog predlagača u odnosu na protivnike predlagača Republiku Srbiju i JP „Putevi Srbije“ Beograd i isti obavezani da solidarno predlagačima na ime pravične naknade za oduzeto zemljište isplate ukupan iznos od 7.431.250,26 dinara u roku od 10 godina u jednakim tromesečnim ratama čija visina je precizirana u prvom stavu izreke prvostepenog rešenja i to počev od isteka godinu dana od dana pravnosnažnosti rešenja sa kamatom na dosuđene novčane iznose od dospelosti svake pojedinačne rate u visini rasta cena na malo prema poslednjim objavljenim podacima republičkog organa nadležnog za poslove statistike, a u preostalom odbijajućem delu po zahtevu predlagača za ukupan iznos od 585.917,40 dinara prvostepeno rešenje je potvrđeno i žalba predlagača odbijena. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka u obavezujućem delu u odnosu na protivnika predlagača prvog i drugog reda, te su protivnici predlagača JP „Putevi Srbije“ Beograd i Republika Srbija obavezani da predlagačima solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 1.149.534,33 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti rešenja do konačne isplate, a za iznos od 73.157,28 dinara zahtev predlagača za naknadu troškova postupka u odnosu na protivnike predlagača prvog i drugog reda je odbijen. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o u obavezujućem delu u odnosu na troškove postupka u odnosu na protivnika predlagača A.D. „Sremput“ te je visina dosuđenih troškova snižena na iznos od 63.000,00 dinara, a rešenje u delu odluke o troškovima postupka kojoim su obavezani predlagači da nadoknade protivniku predlagača „Srbija put“ a.d. Beograd je potvrđeno. Stavom četvrtim izreke, obavezan je protivnik predlagača JP „Putevi Srbije“ Beograd da predlagačima nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 193.410,00 dinara, a zahtev predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka u odnosu na Republiku Srbiju i A.D. „Sremput“ iz Rume je odbijen. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev protivnika predlagača drugog reda za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja drugostepenog suda, protivnik predlagača JP „Putevi Srbije“ je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijano rešenje u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnici predlagača su na osnovu delimičnog rešenja Komisije za vraćanje zemljišta Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede broj 461-45/92-04 od 09.04.1998. godine, koje je ispravljeno zaključkom Komisije od 26.02.2014. godine, upućeni na vanparnični postupak radi ostvarivanja pravične naknade protiv „Srbijaput“ Beograd za ukupnu površinu od 3.00.97 ha, a koje zemljište se nalazi delom pod auto- putem i to za parcele .., .., .., .., .., .., .., .. i deo parcele broj .. . Iz nalaza i mišljenja veštaka utvrđena je visina novčane naknade za nevraćeno zemljište u ukupnoj površini od 3.00.97 ha u iznosu od 7.431.250,26 dinara u ratama. U odnosu na predlog za određivanje pravične naknade za zemljište koje se nalazilo kod šumskog gazdinstva JP Vojvodina-šume“, postupak je razdvojen.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja prvostepni sud je primenom člana 1. i 10. Zakona o javnoj svojini i člana 42. Zakona o eksproprijaciji, usvojio tužbeni zahtev u odnosu na protivnika predlagača Republiku Srbiju iz razloga što je rešenjem Komisije za vraćanje zemljišta utvrđeno pravo pravnih prethodnika – podnosioca zahteva na isplatu pravične naknade za površinu zemljišta od 3.00.97 ha koje zemljište se nalazi pod auto-putem i pored auto-puta, a protivnik predlagača Republika Srbija je obveznik plaćanja naknade, jer su navedene parcele kao deo auto- puta shodno odredbama Zakona o javnoj svojini u opštoj upotrebi i u svojini Republike Srbije. U odnosu na predlagača A.D. „Sremput“ i „Srbijaput“ utvrđeno je povlačenje predloga, a u odnosu na predlagača JP „Putevi Srbije“ odbijen je predlog sa obrazloženjem da pasivnu legitimaciju nema javno preduzeće koje osniva nosilac javne svojine. Deo zahteva u iznosu od 585.917,40 dinara predlog je odbijen jer je potraživana naknada i za parcelu .. koja parcela nije bila predmet veštačenja.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepeno rešenje u odnosu na protivnika predlagača JP „Putevi Srbije“ i obavezao JP „Putevi Srbije“ da solidarno sa protivnikom predlagača Republikom Srbijom isplati predlagačima pravičnu naknadu za oduzeto zemljište. Ovo sa razloga što je reč o parcelama koje su pod auto- putem, te kao takve u opštoj upotrebi i svojini Republike Srbije, čiji je krajnji korisnik JP „Putevi Srbije“ koji upravlja državnim putevima, koristi puteve u javnoj svojini, iskorišćava dobra i stiče imovinsku korist i kao krajnji korisnik je u obavezi da isplati novčanu naknadu za nevraćeno zemljište solidarno sa protivnikom predlagača Republikom Srbijom. Saglasno odredbama člana 12. Zakona o načinu i uslovima priznavanja prava i vraćanje zemljišta koje je prešlo u društvenu svojinu po osnovu poljoprivrednog zemljišnog fonda i konfiskacijom zbog neizvršenih obaveza iz obaveznog otkupa poljoprivrednih proizvoda isplata naknade pada na teret organizacije koja koristi zemljište u momentu određivanja naknade, a u Listu nepokretnosti su parcele upisane kao javna svojina Republika Srbija kao krajnji korisnik magistralnog puta – državnog puta prvog reda JP „Putevi Srbije“.

Pravno shvatanje drugostepenog suda izloženo u revizijom pobijanom rešenju, prihvata Vrhovni sud. Suprotno navodima revizije, pravilno je protivnik predlagača JP „Putevi Srbije“ pobijanim rešenjem obavezan da solidarno sa protivnikom predlagača Republikom Srbijom isplati naknadu za oduzeto zemljište. Postupak vraćanja navedenog zemljišta, uslovi i način vraćanja, određeni su Zakonom o načinu i uslovima priznavanja prava i vraćanju zemljišta koje je prešlo u društvenu svojinu po osnovu poljoprivrednog zemljišnog fonda i konfiskacijom zbog neizvršenih obaveza iz obaveznog otkupa poljoprivrednih proizvoda („Službeni glasnik RS“, br. 18/91, 20/92, 42/98), kojim je u članu 9. stav 3. propisano da će se naknada odrediti na način i po propisima za utvrđivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost. Odredbom člana 12. stav 1. navedenog zakona, propisano je da u slučaju kada ranijem sopstveniku po odredbama ovog zakona pripada pravo na novčanu naknadu za oduzeto zemljište, isplata naknade pada na teret organizacije koja koristi zemljište u momentu određivanja naknade, a odredbom člana 12b. stav 1. zakona propisano je da u slučaju kad je visinu novčane naknade utvrdio nadležni sud, naknada se plaća u jednakim tromesečnim ratama, u roku od 10 godina, počev od isteka godine dana od dana pravnosnažnosti sudske odluke.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je pravilnom primenom materijalnog prava obavezao protivnika predlagača JP „Putevi Srbije“ da solidarno sa protivnikom predlagača Republikom Srbijom isplati predlagačima novčanu naknadu, po pravu utvrđenom pravnosnažnim rešnjem na osnovu člana 9., 12. i 12b. Zakona o načinu i uslovima priznavanja prava i vraćanja zemljišta koje je prešlo u društvenu svojinu po osnovu PZF i konfiskacijom zbog neizvršenih obaveza iz obaveznog otkupa poljoprivrednih proizvoda. Predmetne parcele se nalaze u opštoj upotrebi i svojina su Republike Srbije, dok je krajnji korisnik protivnik predlagača JP „Putevi Srbije“, čija obaveza je u smislu člana 12. navedenog zakona plaćanje naknade za oduzeto zemljište. Stoga su neosnovani navodi revizije da je isključena obaveza na plaćanje nakande od strane protivnika predlagača od strane JP „Putevi Srbije“ koji ima funkciju upravljača, a da su korisnici državnog puta svi učesnici u saobraćaju.

Imajući u vidu navedeno, neosnovani su navodi revizije o drugačijoj primeni materijalnog prava u delu određivanja subjekata koji su obveznici plaćanja naknade. Na osnovu člana 414. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković