Rev2 3221/2022 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3221/2022
27.06.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Petar Mitić advokat iz ..., protiv tuženog Grada Vranja – Regionalni centar za talente Vranje, kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1677/2022 od 13.04.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 27.06.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1677/2022 od 13.04.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1677/2022 od 13.04.2022. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju P1 649/21 od 15.12.2021. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog Regionalnog centra za talente Vranje br. .. od 05.02.2018. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu br. .. od 27.02.2013. godine sa aneksom br. .. od 18.12.2013. godine i da se obaveže tuženi da je vrati na rad na iste ili druge poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, sa svim pravima i obavezama po osnovu radnog odnosa počev od 06.02.2018. godine, kao i da joj tuženi nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 117.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da naknadi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 123.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani navodi revidenta da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, tako što je bez održavanja rasprave u smislu člana 383. stav 3. i 4. tog zakona, izmenio utvrđeno činjenično stanje. U drugostepenom postupku, po nalaženju revizijskog suda, nije izmenjeno činjenično stanje već je drugostepeni sud, na osnovu već utvrđenih činjenica, izveo drugačiji zaključak o datoj saglasnosti osnivača tuženog na njegov opšti akt o sistematizaciji poslova od 08.01.2018. godine.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je po osnovu aneksa ugovora o radu od 18.12.2013. godine bila raspoređena na radno mesto ... sa IV stepenom stručne spreme, sistematizovano Pravilnikom o sistematizaciji poslova i zadataka od 17.12.2013. godine. Skupština Grada Vranja je 10.11.2017. godine donela Odluku o određivanju maksimalnog broja zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave za 2017. godinu. Po toj Odluci, tuženi ima troje zaposlenih. Tuženi je 29.12.2017. godine, doneo odluku o izradi Pravilnika o sistematizaciji poslova i zadataka zaposlenih (zavedenu pod brojem 01-01/491), a 08.01.2018. godine, doneo je i Pravilnik o sistematizaciji poslova i zadataka zaposlenih (zaveden pod brojem 01- 01/9), istaknut na njegovoj oglasnoj tabli 24.01.2018. godine. Prethodno je tuženi označeni pravilnik uputio Gradskom veću Grada Vranja (svom osnivaču) radi davanja saglasnosti. Rešenjem gradonačelnika Grada Vranja broj 02-3/9/2018-7 od 18.01.2018. godine data je saglasnost na Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta tuženog br. 01-01/491 od 29.12.2017. godine. Novim pravilnikom su kod tuženog sistematizovana radna mesta direktora, urednika kulturnog, obrazovnog i zabavnog programa i finansijsko-administrativnog saradnika. Tužilja u sprovedenoj anketi nije prihvatila mogućnost sporazumnog prestanka radnog odnosa, uz isplatu određene naknade. Radni odnos tužilje prestao je rešenjem tuženog od 05.02.2018. godine o otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za njenim radom, a nije postojala mogućnost njenog raspoređivanja na drugo radno mesto za koje je predviđen IV stepen stručne spreme.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i poništio osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu. Po stanovištu tog suda, nema dokaza da li je na pravilnik tuženog o sistematizaciji od 08.01.2018. godine data saglasnost njegovog osnivača, jer iz rešenja gradonačelnika Grada Vranja od 18.01.2018. godine proizilazi da je saglasnost data na Pravilnik o izmenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta kod tuženog broj 01-01/491 od 29.12.2017. godine, a nema ni dokaza o tome kada je pravilnik tuženog od 08.01.2018. godine skinut sa oglasne table, pa je zato diskutabilno da li se tužilja uopšte mogla upoznati sa njegovom sadržinom. Zbog toga je prvostepeni sud zaključio da Pravilnik o sistematizaciji poslova od 08.01.2018. godine, kojim je ukinuto radno mesto tužilje, nije stupio na snagu jer na njega osnivač tuženog nije dao saglasnost. Osim toga, po shvatanju prvostepenog suda, cilj odluke o određivanju maksimalnog broja zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave je racionalizacija i smanjenje troškova za plate zaposlenih, a tuženi je nakon donošenja odluke o prestanku radnog odnosa tužilje zaposlio veći broj lica radi obavljanja različitih poslova po ugovorima o radu na određeno vreme ili ugovorima o obavljanju privremenih i povremenih poslova.

Drugostepeni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev. Po nalaženju tog suda, pogrešan je zaključak nižestepenog suda da na pravilnik tuženog od 08.01.2018. godine nije data saglasnost njegovog osnivača, jer iz pisanih dokaza – zahteva tuženog za davanje saglasnosti, uz koji je priložen označeni opšti akt, proizilazi da je tražena saglasnost data a činjenica da je u rešenju gradonačelnika Grada Niša naveden pogrešan opšti akt ne može se tumačiti na štetu tuženog, onako kako je to učinio prvostepeni sud. Ni okolnost da je tuženi, nakon sprovedene racionalizacije i otakaza tužiljinog ugovora o radu, za obavljanje različitih poslova angažovao određeni broj lica po ugovorima o radu na određeno vreme ili ugovorima o privremenim i povremenim poslovima, po stanovištu drugostepenog suda ne utiče na pravilnost rešenja o otkazu ugovora o radu tužilje, jer ni jedan od tih ugovora nije zaključen za poslove koje je tužilja obavljala, tako da tuženi nije postupio suprotno članu 182. Zakona o radu.

Izloženo pravno stanovište drugostepenog suda prihvata i revizijski sud, zbog čega navode revidenta o pogrešnoj primeni materijalnog prava ocenjuje kao neosnovan.

Tužilji je radni odnos prestao kao višku zaposlenih, na osnovu Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RS“ broj 68/15 i 81/16), Odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu državnih organa, sistemu javnih službi, sistemu Autonomne pokrajine Vojvodine i sistemu lokalne samouprave („Službeni glasnik RS“ broj 61/17) i Odluke o određivanju maksimalnog broja zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Grada Vranja za 2017. godinu („Službeni glasnik Grada Vranja“ broj 27/17). Prema tim propisima, broj zaposlenih na neodređeno vreme kod tuženog sveden je na troje zaposlenih, a opštim aktom tuženog o sistematizaciji poslova i zadataka od 08.01.2018. godine ukinuto je radno mesto ... na kojem je tužilja radila. Navedeni opšti akt stupio je na snagu osmog dana od dana njegovog objavljivanja na oglasnoj tabli (24.01.2018. godine). Prethodno je, na zahtev tuženog od 08.01.2018. godine uz koji je dostavljen predlog Pravilnika od istog datuma, osnivač tuženog dao saglasnost na taj opšti akt. Na drugačiji zaključak nema uticaja činjenica da je dispozitivom rešenja gradonačelnika Grada Vranja od 18.01.2018. godine, data saglasnost na Pravilnik o izmenama i dopunama pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta tuženog br 01-01/491 od 29.12.2017. godine. Tokom postopka nije utvrđeno da je tuženi takav opšti akt uopšte imao, a pod označenim delovodnim brojem je 29.12.2017. godine evidentirana odluka tuženog o izradi Pravilnika o sistematizaciji poslova i zadataka zaposlenih, doneta na osnovu označenog zakona i podzakonskih akata o određivanju maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Osim toga, navedeno rešenje doneto je na zahtev tuženog, uz koji je dostavljen predlog pravilnika od 08.01.2018. godine.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković