Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 577/2024
21.05.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Gordane Kojić, Svetlane Tomić Jokić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radoslava Tadića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K br. 30/23 od 27.09.2023. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 30/24 od 25.01.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 21.05.2024. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Radoslava Tadića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K br. 30/23 od 27.09.2023. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 30/24 od 25.01.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Obrenovcu K br. 30/23 od 27.09.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u vremenu proveravanja od 3 godine ne izvrši novo krivično delo. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenih, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 br. 30/24 od 25.01.2024. godine odbijena je žalba branioca okrivljenog AA kao neosnovana i presuda Osnovnog suda u Obrenovcu K br. 30/23 od 27.09.2023. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Radoslav Tadić, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da se pobijane presude preinače i okrivljeni oslobodi optužbe.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, koju obrazlaže navodima da oštećeni nisu obavljali nikakvu „službenu dužnost“, već su na izuzetno grub način zloupotrebili svojstvo službenog lica vršeći krivična dela, odnosno da nisu postupali u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, zbog čega kritičnom prilikom nisu imali svojstvo „službenog lica“ te samim tim okrivljeni prema njima nije ni mogao izvršiti krivično delo za koje je oglašen krivim provstepenom presudom. Dalje se navodi da su ove presude posledica povrede krivičnog zakona po pitanju da li je delo za koje je okrivljeni oglašen krivim krivično delo. U vezi sa iznetim, branilac citira, tumači i primenjuje na konkretnu krivičnoprocesnu situaciju odredbe Zakona o policiji, Zakonika o krivičnom postupku i Pravilnika o načinu i uslovima primene policijskih ovlašćenja prema maloletnim licima.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani. Odredbom člana 112. stav 3. tačka 1) KZ propisano je da se službenim licem smatra lice koje u državnom organu vrši službene dužnosti.
Odredbom člana 323. stav 1. propisano je da ko napadne ili preti da će napasti službeno lice u vršenju službene dužnosti kazniće se zatvorom od 1 do 5 godina.
Iz izreke pravnosnažne presude proizilazi da je okrivljeni, u vreme i mestu bliže opredeljenim u izreci presude, u porodičnom domaćinstvu, u stanju smanjene uračunljivosti do stepena bitnog, ali ne i bitno, pretio da će napasti službena lica policijske službenike PS Obrenovac oštećene BB i VV u vršenju službene dužnosti pri čemu je bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, na taj način što su policijski službenici – oštećeni, postupajući po krivičnoj prijavi mal. GG,radi otkrivanja krivičnog dela nasilničko ponašanje i osumnjičenih, službenim vozilom otišli na adresu stanovanja sina okrivljenog, maloletnog DD radi dovođenja u PS Obrenovac i saslušanju u svojstvu osumnjičenog, pa za vreme dok maloletni DD nije postupio po naređenju policijskih službenika da pođe sa njima i pružao optor i dok su se nalazili u hodniku porodične kuće, okrivljeni je u više navrata pretio oštećenima da će uzeti sekiru, da će ih iseći, iskasapiti i zaklati, a prilikom ponavljanja tih pretnji izlazio iz kuće i ponovo se vraćao uz ponavljanje pretnji, da bi se u jednom momentu tokom upućivanja pretnji uneo i u lice oštećene VV, a bio je svestan da je njegovo delo zabranjeno.
Po nalaženju ovoga suda, u radnjama okrivljenog stiču se sva zakonska obeležja krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ i to kako objektivna, koja se odnose na radnju izvršenja koja se sastoji u pretnji napadom na službeno lice obzirom da je okrivljeni u više navrata pretio oštećenima ovlašćenim službenim licima PS Obrenovac da će ih iseći, iskasapiti i zaklati, a tako i sva subjektivna obeležja krivičnog dela koja se tiču uračunljivosti i umišljaja okrivljenog, a koja obuhvata i svest o zabranjenosti dela, odnosno svest o tome da se vrši napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti.
Imajući u vidu sve navedeno, odnosno da iz izreke pravnosnažne presude proizilazi da su policijski službenici PS Obrenovac BB i VV – službena lica, u smislu odredbe člana 112. stav 3. tačka 1) KZ, kritičnom prilikom vršili službenu radnju, odnosno postupali po krivičnoj prijavi maloletnog GG radi otkrivanja krivičnog dela nasilničko ponašanje i osumnjičenih, službenim vozilom došli na adresu stanovanja sina okrivljenog - maloletnog DD radi dovođenja u PS Obrenovac i saslušanja u svojstvu osumnjičenog, kojom prilikom im je okrivljeni uputio pretnje da će uzeti sektru da će ih iseći, iskasapiti, zaklati, to su po stavu Vrhovnog suda, neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.
Shodno iznetom, izreka presude sadrži sva subjektivna i objektivna obeležja krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 1. KZ, kako to pravilno zaključuju i prvostepeni i drugostepeni sud, jer je okrivljeni delo izvršio prema službenom licu u vršenju službene dužnosti. Po oceni Vrhovnog suda postupanje po krivičnoj prijavi, radi otkrivanja krivičnog dela nasilničko ponašanje i osumnjičenih, po nalogu nadležnog tužilaštva predstavlja vršenje službene dužnosti.
Vrhovni sud ujedno ukazuje da je imao u vidu navode zahteva, kojima se osporava zakonitost postupanja ovlašćenih službenih lica kritičnom prilikom, ali nalazi da isti ne mogu biti predmet ocene Vrhovnog suda, imajući u vidu da se iznetim navodima ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP i da je „zakonitost postupanja“ bila predmet činjeničnih utvrđenja nižestepenih sudova.
Sa svega napred navedenog, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković