Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8618/2024
05.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Stanković, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Branke Dražić, Dragane Boljević i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Slijepčević, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Veljko Dostanić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1662/22 od 05.10.2023. godine, u sednici održanoj 05.06.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1662/22 od 05.10.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1662/22 od 05.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1662/22 od 05.10.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 45473/21 od 20.12.2021. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi ništavost Ugovora o poklonu overenog pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu pod II Ov 1363/09 od 01.12.2009. godine, zaključenog između VV kao poklonodavca i BB kao poklonoprimca, obaveže tužena da isplati tužiocu iznos od 35.980 evra, sa kamatom prema Zakonu o zateznoj kamati koja se obračunava po stopi Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena počev od 18.10.2007. godine do isplate, u dinaraskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, što predstavlja razliku između pune protivvrednosti 1/2 idealnog dela prava svojine tužioca na dvosobnom stanu broj .., na drugom spratu, prvi ulaz u kući broj .., u ulici ... u Beogradu, upisanom na kat.parceli broj .., upisana u A listu ZKUL .. KO Beograd II, upisana u katastar broj lista nepokretnosti .. KO ... broj parcele .. i tužiocu već isplaćenog dela protivvrednosti iste (stav prvi izreke prvostepene presude), odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za raskid navedenog ugovora o poklonu i obaveže tužena da isplati tužiocu iznos od 35.980 evra, sa kamatom prema Zakonu o zateznoj kamati koja se obračunava po stopi Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena počev od 18.10.2017. godine do isplate, a što predstavlja razliku između pune protivvrednosti 1/2 idealnog dela prava svojine na predmetnom stanu i tužiocu već isplaćenog dela protivvrednosti iste (stav drugi izreke prvostepene presude), odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi povreda prava tužioca na nužni nasledni deo na predmetnom stanu navedenim Ugovorom o poklonu i isti ugovor redukuje, tako što se obavezuje tužena da isplati tužiocu 24.105 evra, sa kamatom prema Zakonu o zateznoj kamati koja se obračunava po stopi Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena počev od 18.10.2017. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, što predstavlja protivvrednost 1/8 idealnog dela prava svojine kao nužnog naslednog dela tužioca na predmetnom stanu, uvećanom za razliku između pune vrednosti 1/4 idealnog dela prava svojine tužioca na predmetnom stanu i tužiocu već isplaćenog dela protivvrednosti iste (stav treći izreke prvostepene presude) i obavezan tužilac da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 201.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate (stav četvrti izreke prvostepene presude). Stavom drugim izreke pobijane drugostepene presude, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju kao posebnu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23 – drugi zakon), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Iz navedenog proizilazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi, pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP.
Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o poklonu, raskid istog, utvrđenje povrede prava tužioca na nužni nasledni deo, kao i isplata novčanih iznosa na ime protivvrednosti idealnog dela prava svojine na predmetnom stanu, bliže određenih u izreci prvostepene presude.
Prema oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja, kao i da se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka posebna revizija ne može izjaviti, jer bitna povreda odredaba parničnog postupka nije propisana kao razlog za izjavljivanje posebne revizije odredbom člana 404. stav 1. ZPP. Navodi revizije koji se odnose na ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje ne mogu se uzeti u razmatranje kod ispitivanja uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, jer to nisu razlozi ni za redovnu reviziju prema odredbi člana 407. stav 2. ZPP, izuzev u slučaju iz člana 403. stav 2. ZPP, kao ni za posebnu reviziju, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizija u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta 09.06.2016. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 3.000.000,00 dinara (računajući da je jedan evro na dan 09.06.2016. godine iznosio 123,4465 dinara, vrednost predmeta spora u iznosu od 3.000.000,00 dinara izražena u evrima je iznosila 24.302,0255 evra).
Kako vrednost predmeta spora ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da revizija tužioca nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke rešenja.
Predsednik veća-sudija
Vesna Stanković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković