Rev 3853/2024 3.1.4.16.5; određivanje i prestanak izdržavanja

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 3853/2024
06.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Bojan Grubanović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Stevan Lazić, advokat iz ..., vršenja roditeljskog prava i uređenja ličnih odnosa i izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 531/23 od 08.11.2023. godine, u sednici održanoj 06.03.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 531/23 od 08.11.2023. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šidu P2 69/2023 od 12.09.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta VV, pored iznosa od 20.000,00 dinara mesečno određenog presudom Osnovnog suda u Šidu P2 105/2022 od 09.12.2022. godine, preinačenom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 85/2023 od 04.05.2023. godine, plaća iznos od još 5.000,00 dinara mesečno, ukupno iznos od 25.000,00 dinara mesečno počev od 19.09.2022. godine pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uslovi ili se ova odluka ne izmeni, dospele neisplaćene rate odjednom, u roku od 15 dana pod pretnjom prinudnog izvršenja, a ubuduće svkog prvog do desetog u mesecu za tekući mesec na tekući račun majke zakonske zastupnice broj ..., koji se vodi kod Banca ... ad Beograd, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca preko dosuđenog iznosa u visini od 15.000,00 dinara mesečno. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu nakanadi troškove parničnog postupka u iznosu od 122.320,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 531/23 od 08.11.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojena je žalba tužilje, žalba tuženog je delimično usvojena a delimično odbijena pa je presuda Osnovnog suda u Šidu P2 69/23 od 12.09.2023. godine u pobijanom odbijajućem delu odluke o dečjem izdržavanju (stav 3 izreke) i u delu odluke o troškovima parničnog postupka (stav 4 izreke) preinačena tako što je obavezan tuženi da na ime doprinosa za izdržavanje maloletnog VV pored dosuđenog iznosa od 25.000,00 dinara plaća još iznos od 15.000,00 dinara (ukupno 40.000,00 dinara), počev od dana 19.09.2022. godine pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uslovi ili se ova odluka ne izmeni, i tako što se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka dok se u preostalom delu presuda potvrđuje. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 32.320,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene odluke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ 72/11 ... 18/20) i člana 202. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tuženog osnovana.

U postupku nije učinjena povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom utvrđenju u prvostepenom postupku, maloletni VV rođen je ...2020. godine u ... . Nakon 19 dana od rođenja je oboleo od meningitisa i sepse, što je dovelo do oštećenja mozga, usled čega je zaostao u psihičkom i fizičkom razvoju. Maloletni VV je dete sa posebnim potrebama iz kojih razloga dva puta nedeljno ide kod logopeda i defektologa. Lečenje deteta zahteva korišćenje suplemenata i lekova. Maloletni VV je sada star tri ipo godine. Izuzetno je krupan i razvijen, pomalo samostalno hoda, odaziva se na svoje ime i uspostavlja kontakt pogledom, izgovara reči mama, tata, baba, deda. Od septembra 2022. godine uključen je u pohađanje predškolske ustanove gde provodi vreme od 7.30 do 11.30 časova uz prisustvo ličnog pratioca koji mu je dodeljen. Radi kontrole redovno odlazi na Institut za majku i dete. Kod očnog lekara u Beograd i neurologa u Novi Sad odlazi dva puta godišnje. Prvostepeni sud je najpre zaključio da su potrebe maloletnog deteta 50.000,00 dinara da bi kasnije utvrdio da su potrebe u iznosu od 80.000,00 dinara. Potrebe se ogledaju vezano za medicinske usluge, pelene, fizikalnu terapiju, flastere za oči, kupovinu neophodne garderobe, hrane, odlaske kod defektologa, očnog lekara, psihologa, putne troškove, odlazak kod logopeda i ostalo. Tužilja je zaposlena i ostvaruje mesečni prihod 35.000,00 dinara. Prima i osnovni podatak za tuđu negu i pomoć. Visina tog osnovnog dodatka nije utvrđena u prvostepenom postupku. Tužilja živi u kući koju joj je majka poklonila gde su stambeno higijenski uslovi zadovoljavajući. Pomaže joj majka koja je zaposlena i otac koji je u penziji a ima i podršku od brata koji živi i radi u Americi. Tužilja je posvećena detetu. Od rođenja se nije odvajala od njega, veoma je posvećena i motivisana je da podstiče razvoj deteta. I tuženi je emotivno vezan za dete ali nije dovoljno uključen u ostale potrebe deteta, njegov razvoj. Tuženi kratko vreme boravi u Srbiji a zatim odlazi u Nemačku na rad gde radi nekoliko meseci i finansijski pomaže tužilju kada su u pitanju potrebe mal. deteta. Kada boravi u Republici Srbiji tužilju i dete odvozi kod lekara i snosi troškove prevoza. Tuženi je završio srednju školu u ... . Kad radi u Nemačkoj, gde radi „na crno“, zarađuje po 1.200 - 1.500 evra. Trenutno želi da se nastani u ... i da iznajmi stan, međutim za sad mu je to skupo. Na drugi način je doprinosio izdržavanju maloletnog VV. Tuženi nema zakonsku obavezu izdržavanja drugih lica osim maloletnog VV. Bračni odnos među parničnim strankama su se poremetili i praktično žive već duže vreme odvojeno a brak između njih više ne funkcioniše.

U ovoj pravnoj stvari doneta je presuda P2 105/22 dana 09.12.2022. godine kojom je brak između parničnih stranaka razveden a maloletni VV je poveren na staranje i samostalno vršenje roditeljskog prava majci. Uređen je način viđanja maloletnog VV sa ocem. Otac je pravnosnažnom odlukom obavezan da doprinosi izdržavanju maloletnog VV u iznosu od 20.000,00 dinara počev od dana podnošenja tužbe. Prvostepena presuda je ukinuta u odbijajućem delu odluke o izdržavanju. U ponovljenom postupku prvostepeni sud je tuženog obavezao da doprinosi izdržavanju maloletnog VV u ukupnom iznosu od 25.000,00 dinara mesečno počev od 19.09.2022. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi.

Odlučujući o žalbama stranaka drugostepeni sud je cenio da je činjenično stanje pravilno utvrđeno ali da je prilikom odlučivanja o visini doprinosa izdržavanja tuženog za maloletnog VV, prvostepeni sud prenisko opredelio iznos i da je pogrešno odlučio o troškovima postupka. S toga je preinačio prvostepenu presudu i obavezao tužioca da pored dosuđenog iznosa od 25.000,00 dinara na ime izdržavanja maloletnog VV plaća još 15.000,00 dinara (ukupno 40.000,00 dinara) počev od 19.09.2022. godine dok je žalba tuženog odbijena.

Drugostepeni sud nalazi da treba prihvatiti činjenicu da su potrebe maloletnog VV 80.000,00 dinara. Kako je prema članu 160. Porodičnog zakona propisano da se izražavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja pa imajući u vidu zdravstveno stanje maloletnog VV, to na strani tuženog mora da postoji veći stepen odgovornosti, požrtvovanosti kako bi obezbedio sredstva za egzistenciju maloletnog VV te da se mora radno angažovati na sve zakonom dozvoljene načine kako bi to postigao. Obzirom da je zdrav i radno spooban i da je sam istakao da povremeno odlazi u Nemačku i ostvaruje zaradu, sud je zaključio da bi adekvatni iznos koji treba da plaća kao doprinos za izdržavanje maloletnog VV bio u ukupnom iznosu od 40.000,00 dinara mesečno.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pogrešno primenio odredbu člana 160. Porodičnog zakona. Prema stavu 1. citiranog propisa predviđeno je da se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja. Pri odlučivanju drugostepeni sud je vodio računa o potrebama poverioca maloletnog VV a da uopšte nije uzeo u obzir mogućnosti dužnika izdržavanja. Tačno je da su potrebe maloletnog VV uvećane u odnosu na dete tog uzrasta i redovnog zdravstvenog stanja. Međutim, paušalno navodi drugostepeni sud da je prvostepeni sud najpre utvrdio da su potrebe maloletnog VV 50.000,00 dinara mesečno, a da je u daljem činjeničnom utvrđenju utvrdio potrebe i posebne izdatke za maloletno dete u iznosu od 80.000,00 dinara, a da o tome nije dao razloge u pogledu ovih različitih iznosa. Drugostepeni sud nije vezan stavom prvostepenog suda već činjeničnim stanjem pa je imajući sve to u vidu kao i činjenicu da tuženi nije osporio utvrđene potrebe maloletnog deteta u visini od 80.000,00 dinara koje su realno iskazane, zaključio da su potrebe maloletnog VV 80.000,00 dinara mesečno. Tačno je da svaki roditelj treba da ima odgovarajući stepen odgovornosti i požrtvovanosti kako bi omogućio sredstva za egzistenciju maloletne dece, te da treba da se radno angažuje na sve zakonom dozvoljene načine kako bi se to postiglo. Međutim, mora da se voditi računa i o tome da li postoje objektivne mogućnosti da se to realizuje. Teoretsko navođenje tih razloga mora biti i u kontekstu objektivnih činjenica o mogućnosti tuženog da postigne takav stepen angažovanja.

Dalje, drugostepeni sud nije posebno izvodio dokaze za zaključak u čemu se sastoji potreba maloletnog VV za iznosom od 80.000.00 dinara mesečno. Izjava tuženog da je on svestan potrebe da maloletnom VV treba 80.000,00 dinara mesečno, ne spada u pravilno utvrđenu činjenicu u tom smislu. Ta činjenica je bitna za pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će imati u vidu primedbe Vrhovnog suda, po istima postupiti, oceniće da li su potrebe maloletnog VV pravilno utvrđene, u čemu se one sastoje, i koliko mesečno iznose, te da li je tuženi u objektivnoj mogućnosti da ostvaruje veću zaradu kako bi doprinosio izdržavanju maloletnog VV u opredeljenom iznosu. Pri tome će imati u vidu odredbu člana 163. stav 3. Porodičnog zakona gde je propisano da mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti zaposlenja i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze za izdržavanje ako izdržava druga lica te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja. Tek nakon pravilnog utvrđivanja tih činjenica i pravilnom ocenom istih može se doneti pravilna i zakonita odluka.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer zavisi od njegovog ishoda.

Imajući u vidu napred izneto, Vrhovni sud je na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković