![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 976/2024
17.09.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Aleksandra Stepanovića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Jelenom Paravinja, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. Krivičnog zakonika i okrivljenog BB, zbog krivičnog dela ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči ili svađi iz člana 124. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragiše Radisavljevića i zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB – advokata Derviša Gašanina, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K.br. 83/22 od 23.02.2023. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 178/23 od 13.12.2023. godine, u sednici veća održanoj 17.09.2024. godine, jednoglasno je, doneo
P R E S U D U
I USVAJA SE, kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragiše Radisavljevića zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Sjenici K.br. 83/22 od 23.02.2023. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 178/23 od 13.12.2023. godine, u odnosu na okrivljenog AA, tako što Vrhovni sud okrivljenog AA, sa ličnim podacima kao u prvostepenoj presudi, na osnovu odredbe člana 423. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku
OSLOBAĐA OD OPTUŽBE
Da je:
Dana 06.10.2022. godine, oko 10,00 časova, u ... opština Sjenica, u zaseoku „VV“, postupajući u nužnoj odbrani, u stanju u kojem je bio sposoban da shvati značaj svoga dela i upravlja svojim postupcima, teško telesno povredio oštećenog BB, na taj način što je došao, dok je oštećeni čuvao stoku, da postavi čobanicu i ogradi parcelu za krave, te je nakon verbalnog sukoba, a pošto se oštećeni BB mašio noža koji je izvadio iz džepa i zamahivao u pravcu okrivljenog koji se izmicao, jednim drvenim kocem dužine od 1 m i debljine 2 do 2,5 cm, koji je držao u rukama zamahnuo i udario oštećenog BB, najpre u predelu ruke dok je štitio glavu, a potom u predelu glave, te je odbijajući od sebe istovremeni protivpravni napad naneo oštećenom tešku telesnu povredu leve ruke u vidu preloma leve žbične kosti – radiusa i laku telesnu povredu u blizini čeonog dela glave u vidu nagnječno razderne rane u projekciji središnje suture,
- čime bi izvršio krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1.Krivičnog zakonika
Na osnovu člana 265. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, u odnosu na okrivljenog AA, troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
U nepreinačenom delu pobijane presude ostaju neizmenjene.
II ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB – advokata Derviša Gašanina, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K.br. 83/22 od 23.02.2023. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 178/23 od 13.12.2023. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti ODBACUJE, kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sjenici K.br. 83/22 od 23.02.2023. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, te mu je izrečena uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da mu se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vremenu proveravanja od jedne godine računajući od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, a okrivljeni BB oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ugrožavanje opasnim oruđem pri tuči ili svađi iz člana 124. stav 1. KZ, te mu je izrečena uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i istovremeno određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u vremenu proveravanja od jedne godine, računajući od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.
U skladu sa članom 263. stav 1. u vezi člana 261. stav 2. ZKP okrivljeni su obavezani da na ime paušala budžetu Republike Srbije uplate iznos od po 8.000,00 dinara u roku od 15 dana računajući od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Shodno odredbi člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 1. ZKP obavezan je okrivljeni AA da na ime troškova krivičnog postupka budžetu Republike Srbije uplati iznos od 10.000,00 dinara na ime nagrade za obavljeno veštačenje i to veštaku medicinske struke dr Sebečevac Dževadu, u roku od 15 dana računajući od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Okrivljeni AA je obavezan da oštećenom – okrivljenom BB nadoknadi troškove krivičnog postupka i istom na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 91.500,00 dinara i to na ime nagrade punomoćnika – branioca advokata Derviša Gašanina, na ime zastupanja odbrane na četiri održana glavna pretresa u iznosu od po 18.000,00 dinara po jednom glavnom pretresu i na dva odložena glavna pretresa u iznosu od po 9.750,00 dinara po jednom glavnom pretresu u roku od 30 dana računajući od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja u skladu sa odredbom člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 1. ZKP.
Obavezan je okrivljeni BB da oštećenom – okrivljenom AA nadoknadi troškove krvičnog postupka u iznosu od 73.500,00 dinara i to na ime nagrade punomoćnika – branioca Milunke Arsić na ime zastupanja - odbrane na tri održana glavna pretresa u iznosu od po 18.000,00 dinara po jednom glavnom pretresu i na dva odložena glavna pretresa u iznosu od po 9.750,00 dinara po jednom glavnom pretresu, u roku od 30 dana, računajući od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, u skladu sa odredbom člana 264. stav 1. u vezi člana 261. stav 1. ZKP.
Oštećeni – okrivljeni AA i BB su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu u skladu sa odredbom člana 258. stav 4. ZKP.
Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 178/23 od 13.12.2023. godine odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih AA - advokata Milunke Arsić i okrivljenog BB – advokata Derviša Gašanina, a presuda Osnovnog suda u Sjenici K.br. 83/22 od 23.02.2023. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branioci okrivljenih AA - advokat Dragiša Radisavljević i BB – advokat Derviš Gašanin, podneli su zahteve za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona i to:
- branilac okrivljenog AA - advokat Dragiša Radisavljević zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, preinači pobijane presude i na osnovu odredbe člana 423. tačka 1) ZKP okrivljenog AA oslobodi od optužbe zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, ili evetnualno obe presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje;
- branilac okrivljenog BB – advokat Derviš Gašanin zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 455. stav 1. tačka 2) ZKP i povrede zakona iz člana 485. stav 4. a u vezi člana 439. tačka 1) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku ili da ukine presudu Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 178/23 od 13.12.2023. godine i predmet vrati na donošenje ponovne odluke povodom izjavljene žalbe branioca okrivljenog;
Nakon što je primerke zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio Vrhovnom javnom tužiocu, Vrhovni sud je održao sednicu veća o kojoj u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio Vrhovnog javnog tužioca niti branioce okrivljenih, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.
Na sednici veća, Vrhovni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je po oceni navoda u zahtevima našao:
Osnovano branilac okrivljenog AA - advokat Dragiša Radisavljević podnetim zahtevom ukazuje da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer delo za koje je okrivljeni oglašen krivim nije krivično delo, obzirom da je kritičnom prilikom postupao u nužnoj odbrani.
Naime, odredbom člana 19. stav 1. Krivičnog zakonika propisano je da nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani, a stavom 2. istog člana da je nužna odbrana, ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od svog dobra ili dobra drugog odbije istovremeni protivpravni napad.
Nužna odbrana je osnov koji isključuje protivpravnost krivičnog dela, odnosno osnov koji isključuje postojanje krivičnog dela.
Iz izreke pobijane pravnosnažne presude proizlazi da je okrivljeni AA u vreme i na mestu bliže opisanom u istoj, prilikom postavljanja čobanice i ograđivanja parcele za krave, nakon verbalnog sukoba, a pošto se oštećeni BB mašio noža koji je izvadio iz džepa i zamahivao u njegovom pravcu, okrivljeni prvo izmicao, a potom jednim drvenim kocem dužine od 1 metra i debljine 2 do 2,5 cm, koji je držao u rukama zamahnuo i udario oštećenog BB najpre u predelu ruke dok je štitio glavu, a potom u predelu glave i naneo mu telesnu povredu leve ruke u vidu preloma leve žbične kosti – radiusa i laku telesnu povredu u blizini čeonog dela glave u vidu nagnječno razdeorne rane u projekciji središnje suture.
Po oceni Vrhovnog suda iz činjeničnog opisa radnje izvršenja okrivljenog AA, datog u izreci prvostepene presude proizilazi da je oštećeni BB, nakon međusobnog krađeg verbalnog sukoba prvi izvadio iz džepa nož kojim je zamahivao u pravcu okrivljenog AA koji se u početku izmicao, a kako oštećeni BB nije prestajao da zamahuje nožem ka njemu, jednim drvenim kocem, a koji je već držao u rukama, jer je postavljao čobanice i ograđivao parcele za krave, zamahnuo i udario oštećenog BB najpre u predelu ruke dok je štitio glavu, a potom u predelu glave nanevši mu telesne povrede bliže opisane u izreci presude.
Po nalaženju ovoga suda, na opisani način, odbrana koju je okrivljeni AA primenio za odbijanje istovremenog protivpravnog napada oštećenog BB, pre svega izmicanjem, a potom udaranjem jednim drvenim kocem, koji je tom prilikom već držao u rukama, kojim je zamahnuo i udario oštećenog BB, je bila neophodno potrebna za odbijanje napada i srazmerna napadu imajući u vidu kontinuitet i intenzitet napada i odbrane i mogućnosti koje okrivljeni ima za odbijanje napada.
Naime, okrivljeni AA je bio prvi napadnut od strane oštećenog BB (mašio se noža koji je izvadio iz džepa), te je bio doveden u situaciju da upotrebom drvenog koca koji je inače držao u rukama od sebe istim štiteći se, odbije istovremeni protivpravni napad oštećenog BB, što je, u konkretnom slučaju, bila jedina mogućnost za odbijanje takvog napada.
Shodno iznetom, osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP u vezi člana 19. KZ.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dragiše Radisavljevića osnovan, preinačio pobijane pravnosnažne presude u delu koji se odnosi na okrivljenog AA, tako što je okrivljenog AA, na osnovu člana 423. tačka 1) ZKP oslobodio od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo i na osnovu odredbe člana 265. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku odredio da troškovi krivičnog postupka u odnosu na okrivljenog AA, padnu na teret budžetskih sredstava suda.
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog BB-advokata Derviša Gašanina je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Branilac okrivljenog BB – advokat Derviš Gašanin u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodeći da se pobijane presude, pored ostalog, zasnivaju na nezakonitom dokazu, odnosno na dokazu na kom se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati. U tom smislu, kao nezakonit dokaz branilac okrivljenog BB označava iskaz svedoka GG, ispitanog pred OJT u Novom Pazaru, Odeljenje u Sjednici dana 28.04.2022. godine, obzirom da je ispitivanje navedenog svedoka obavljeno bez prisustva branioca okrivljenog, koji nije bio pozvan, niti obavešten o ispitivanju.
Odredbom člana 300. stav 1. ZKP je propisano da je javni tužilac dužan da braniocu osumnjičenog uputi poziv da prisustvuje sasušanju osumnjičenog, odnosno da osumnjičenom i njegovom braniocu uputi poziv, a oštećenog obavesti o vremenu i mestu ispitivanja svedoka ili veštaka.
Iz spisa proizilazi da je Osnovni javni tužilac u Novom Pazaru, Odeljenje u Sjenici na zapisniku KT br. 199/20 ispitao svedoka GG dana 28.04.2024. godine i to bez prisustva branioca okrivljenog, a javni tužilac nije uputio poziv okrivljenom niti njegovom braniocu da prisustvuju dokaznim radnjama – ispitivanju navedenog svedoka.
Polazeći od stanja u spisu i citirane zakonske odredbe, Vrhovni sud nalazi da je iskaz svedoka GG dat na zapisniku o ispitivanju svedoka KT br. 199/20 od 28.04.2022.godine, pribavljen suprotno odredbi člana 300. stav 1. ZKP. Međutim, kako je svedok GG ispitan na glavnom pretresu dana 17.01.2023. godine, u prisustvu okrivljenog BB i njegovog branioca advokata Derviša Gašanina, to je kontradiktornost postupka bila obezbeđena, odnosno data je mogućnost okrivljenom i njegovom braniocu da postavljaju pitanja svedoku, čime je ispoštovano pravo na odbranu okrivljenog. Budući da je svedok na glavnom pretresu izjavio da u svemu ostaje pri svom iskazu datom na zapisniku o ispitivanju svedoka pred OJT Novi Pazar-Odeljenje u Sjenici KT br. 199/20 od 28.04.2022. godine, dodajući da lično nije bio prisutan na licu mesta prilikom navedenog događaja, to su suprotni navodi branioca ocenjeni kao neosnovani.
Shodno navedenom, Vrhovni sud nalazi da neosnovano branilac okrivljenog BB – advokat Derviš Gašanin ukazuje da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obzirom da je iskaz svedoka dat na zapisnik o ispitivanju svedoka pred OJT Novi Pazar-Odeljenje u Sjenici KT br. 199/20 od 28.04.2022. godine, konavlidiran zapisnikom o glavnom pretresu od 17.01.2023. godine
Pored navedenog, podnetim zahtevom branioca okrivljenog BB – advokata Derviša Gašanina se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 3) ZKP, koje u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP predstavljaju dozvoljene zakonske razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, obrazlažući navedene povrede branilac navodi da je prvostepeni sud pogrešno cenio tokom postupka izvedene dokaze, da je povredio odredbe člana 16. stav 2. i stav 5. ZKP, da nije prihvatio iskaze svedoka koji su išli u korist okrivljenog BB, dok je prihvatio iskaze svedoka kojima se okrivljenom stavljalo na teret izvršenje krivičnog dela, te da je povredio i odredbu člana 440. ZKP. U vezi sa iznetim, branilac navodi da osim iskaza oštećenog AA u toku postupka niko nije potvrdio činjenicu da je BB kod sebe imao nož, niti da se istoga mašio, osim oštećenog, te smatra da je okrivljenom BB za krivično delo za koje je osuđen sud izrekao sankciju koja je skoro identična sankciji koja je izrečena okrivljenom – oštećenom AA, smatrajući da se navedenim postupanjem suda pogoduje kriminalitetu.
Iznetim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog BB – advokat Derviš Gašanin samo formalno navodi da su pobijanim pravnosnažnim presudama učinjene povrede iz odredbe člana 439. tačka 1) i 3) ZKP, dok suštinski ukazuje na povrede zakona člana 440. ZKP (povredu i sam branilac numeriše) i člana 441. stav 1. ZKP.
Pored iznetog, branilac kao razlog podnošenja označava i povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 16. stav 2. i stav 5. ZKP, člana 438. stav 2. tačka 2), člana 440. ZKP i člana 441. stav 1. ZKP, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog BB – advokata Derviša Gašanina, u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Vrhovni sud je imao u vidu da je zahtevom za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog BB – advokat Derviš Gašanin pravilno ukazao da je Viši sud u Novom Pazaru u uvodu presude označio presudu Osnovnog suda u Sjenici K br.83/22 od 23.02.2023. godine, a u izreci presudu K br.82/22 od 23.02.2023. godine, ali nalazi da je u pitanju očigledna omaška, nastala prilikom izrade pisanog otpravka presude Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 178/23 od 13.12.2023. godine, koja može biti predmet ispravke, shodno odredbi člana 431. ZKP, iz kojih razloga navedeno nije od uticaja na drugačiju odluku Vrhovnog suda u ovom postupku.
Iz svega izloženog, Vrhovni sud je na osnovu odredaba člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP doneo odluku kao u stavu jedan, a na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP kao u stavu dva izreke presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Jelena Paravinja, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković